Digitalni euro protiv Visa i Mastercard

Strateška ovisnost najbolje opisuje europski položaj u digitalnim plaćanjima. Oko dvije trećine kartičnih transakcija u europodručju prolazi kroz Visu i Mastercard (ESB, Journal of Competition Law & Economics). Trinaest od 21 države europodručja nema domaći kartični sustav koji radi na blagajnama u trgovinama (Bundesbank). Odbor Europskog parlamenta za ekonomsku i monetarnu politiku 23. lipnja izglasao je nastavak rada na uredbi o digitalnom euru, čime prijedlog ide prema glasovanju na plenarnoj sjednici (Europski parlament).

Digitalni euro bio bi elektronički oblik gotovine koji izdaje Europska središnja banka, institucija koja upravlja eurom, a građanima bi ga distribuirale obične banke. Nije riječ o kriptovaluti. To je euro koji uvijek vrijedi jedan euro, iza kojega stoji središnja banka, a ne privatna tvrtka (ESB). Najbliža usporedba bila bi gotovina iz novčanika u digitalnom obliku: javni novac koji građanin drži izravno, a ne depozit kod poslovne banke.

Zašto bez alternative nema kontrole

Visa i Mastercard plaćanja obrađuju učinkovito. Problem nastaje kada gotovo sav platni promet ovisi o stranim mrežama: Europa tada nema punu kontrolu nad cijenom, tehničkim pravilima ni otpornošću vlastitih digitalnih plaćanja. Ako te mreže povise naknade, promijene uvjete ili dožive prekid rada, europski trgovci i potrošači nemaju stvarnu zamjenu.

Njemačka girocard pokazuje gdje je praznina. U Njemačkoj funkcionira, ali do stranih terminala dolazi oslanjajući se na infrastrukturu Vise ili Mastercarda (Bundesbank). Kod prekograničnih kartičnih plaćanja unutar europodručja udio koji obrađuju neeuropske mreže približava se 100 posto, prema dužnosnicima ESB-a (Le Monde). Francuska ima Cartes Bancaires, Italija Bancomat, Nizozemska iDEAL. Nijedan od tih sustava ne radi nesmetano preko granica, a njihov se zajednički udio smanjuje: međunarodni kartični sustavi porasli su s približno 56 posto kartičnih plaćanja u europodručju 2017. na oko 61 posto 2022. (Journal of Competition Law & Economics).

Digitalni euro trebao bi uspostaviti jedinstveni tehnički standard kako bi svaki telefon, kartica ili terminal u europodručju mogao izravno obraditi plaćanje. Time bi se uklonila potreba da se transakcije usmjeravaju kroz američke mreže. Nacrt Europskog parlamenta obvezao bi većinu poduzeća koja već prihvaćaju digitalna plaćanja da prihvate i digitalni euro, ograničio bi trgovačke naknade, odnosno iznose koje trgovine plaćaju svaki put kad kupac prisloni karticu, te bi osnovne račune učinio besplatnima za korisnike (Europski parlament, EU Perspectives).

Banke bi mogle izgubiti jeftin izvor novca

Potrošači bi dobili besplatnu javnu mogućnost plaćanja koja radi na internetu i izvan njega. Za izvanmrežne transakcije parlamentarni tekst predviđa da podaci o plaćanju ostaju na uređaju, umjesto da prolaze kroz banke ili platne posrednike (Europski parlament). Trgovci bi mogli profitirati ako konkurencija snizi naknade: Visa i Mastercard danas od europskih trgovaca prikupljaju oko 2 mlrd. eura godišnje kroz međubankarske naknade i naknade kartičnih sustava, prema Le Mondeu (Le Monde).

Banke su u najnezgodnijem položaju. One bi distribuirale digitalni euro i zadržale odnos s klijentima, ali bi mogle izgubiti dio depozita. Ako građani prebace novac s običnih bankovnih računa u novčanike za digitalni euro, banke gube jeftin izvor financiranja koji sada koriste za odobravanje kredita. To može povećati troškove zaduživanja u cijelom gospodarstvu.

Kolik je taj rizik? Prema Reutersovu izvješću, simulacije ESB-a pokazuju da bi, uz ograničenje od 3.000 eura po osobi, s bankovnih računa moglo otići do 699 mlrd. eura, odnosno 8,2 posto depozita kućanstava i poduzeća u europodručju (Marketscreener/Reuters). To je scenarij, a ne prognoza. No objašnjava zašto su njemačke banke projekt nazvale „državnom paralelnom ponudom” bez jasne dodane vrijednosti (Handelsblatt). Sporan je i trošak izgradnje sustava: ESB ga procjenjuje na 4 do 5,8 mlrd. eura tijekom četiri godine, dok procjene iz bankarskog sektora idu do 18 do 30 mlrd. eura (Marketscreener/Reuters).

Stvarni test bit će prihvaćanje

Glasovanje u parlamentarnom odboru tek je jedan korak. Još slijede plenarno izjašnjavanje, pregovori Europskog parlamenta s državama članicama i konačna odluka Vijeća. ESB spominje probne transakcije od sredine 2027. i moguće prvo izdavanje 2029. godine (ESB, EUNews).

Teže je pitanje hoće li ga ljudi doista koristiti. Platna mreža kroz koju nitko ne šalje novac suverenost je samo na papiru. Presudit će stope prihvaćanja po državama, stvarni troškovi za trgovce nakon tehničkog povezivanja i ponašanje banaka: hoće li proizvod aktivno nuditi ili ga ostaviti na margini. Europa je ovisnost dijagnosticirala točno. Može li promijeniti platne navike, još nije sigurno.