Suša steže pola Europe

Po kod Cremone teče brzinom od 193 m³/s, što je tek trećina njegova povijesnog prosjeka (Il Giorno). To nije samo hidrološki podatak. Po navodnjava najbogatije talijansko poljoprivredno područje, pokreće hidroelektrane i sprječava prodor morske vode uzvodno u deltu. Dunav je pao ispod razine potrebne za hlađenje jedine rumunjske nuklearne elektrane. Rajna kod Kauba, uskog grla koje određuje teretni kapacitet zapadne Njemačke, spustila se ispod povijesno niskih vodostaja. Ista suša istodobno pogađa sva tri sustava, a Zajednički istraživački centar Europske unije objavio je 12. kolovoza da je njome sada zahvaćeno 50 posto teritorija EU-a i Ujedinjene Kraljevine (JRC).

Rijeke u Europi obavljaju velik dio posla koji se u normalnim godinama jedva vidi: hlade elektrane, nose teret, navodnjavaju polja i proizvode električnu energiju. Kad voda nestane, ta četiri sustava ne pucaju odvojeno, nego jedan drugome pojačavaju pritisak.

Elektrane bez dovoljno rijeke

Najvidljivija šteta zasad je u elektroenergetskom sustavu. Rumunjska nuklearna elektrana Cernavodă, koja u uobičajenim okolnostima daje oko petine nacionalne proizvodnje električne energije, potpuno je zaustavljena 13. kolovoza nakon što su oba reaktora ostala bez dovoljno vode iz Dunava za hlađenje (Le Monde, Al Jazeera). Nuklearni reaktori proizvode golemu toplinu; samo se dio pretvara u električnu energiju, a ostatak mora biti odveden vodom koja prolazi kroz kondenzatore. Kad je rijeka preplitka za usisne pumpe, elektrana mora stati.

Mađarska nuklearna elektrana Paks, koja proizvodi gotovo polovicu električne energije u zemlji, pokazuje isti problem iz drugoga kuta. Početkom kolovoza proizvodnja je pala s približno 965 MW na 240 MW, dok je Dunav bio na povijesno niskim razinama. Vlada je odgovorila potapanjem teglenica natovarenih kamenjem i gradnjom privremenoga praga na riječnom dnu kako bi se razina vode kod usisa za hlađenje podigla za nekoliko centimetara (ABC News, Telex).

U Francuskoj rijeke još imaju dovoljno dubine, ali vraćanje zagrijane rashladne vode u vodotoke probilo bi temperaturna ograničenja uvedena radi zaštite vodenih ekosustava. Do 12. kolovoza pogođeno je bilo 13 od 57 francuskih reaktora, a okolišna ograničenja, dodatno pogoršana meduzama koje su začepile usise za hlađenje u Gravelinesu, iz pogona su izbacila rekordnih 20,4 posto francuskoga nuklearnog kapaciteta (Boursorama/AFP, Euronews).

Kad zemlja izgubi jeftinu nuklearnu proizvodnju, manjak nadoknađuje kupnjom struje od susjeda na povezanom europskom tržištu električne energije. Struja tada preko granica teče prema najvišim prihvaćenim ponudama, a cijene rastu ondje gdje trgovci moraju uključiti skuplje elektrane ili uvoz. Francuska cijena za dan unaprijed skočila je 34 posto u jednom danu i 10. kolovoza dosegnula 126 €/MWh, prema podacima France Épargne. Bugarska elektrana Kozloduj, koja još radi na bugarskom dijelu Dunava, suočila se s neviđenom izvoznom potražnjom od 3.500 do 4.000 MW rumunjskih i mađarskih trgovaca (Mediapool).

Bugarska je time postala regionalni osigurač, ali vrlo krhak. Kad bi i Kozloduj morao smanjiti proizvodnju, taj bi izvozni kapacitet nestao u trenutku kada ga susjedi najviše trebaju.

Poluprazne teglenice, zaslanjena polja

Na Rajni je njemački Savezni institut za hidrologiju potvrdio da je rijeka na dugim dionicama dosegnula ili pala ispod najnižih poznatih vodostaja (BfG). Jedno plovilo projektirano za prijevoz 1.200 tona prošlo je kroz Kaub s tek 180 tona tereta (Argus Media). Kemijska tvrtka Covestro objavila je da promet sirovina već ograničava proizvodnju (Tagesschau).

Ceste i željeznica mogu preuzeti dio tereta, ali računica je neugodna. Pad riječnoga prijevoza na Rajni od 25 posto znači približno 3 milijuna tona manje tereta mjesečno, odnosno oko 120.000 dodatnih kamionskih vožnji koje cestovna mreža teško može apsorbirati (WDR). Njemačka vlada zato nizak vodostaj više ne promatra kao iznimku, nego kao ponavljajući gospodarski rizik (Handelsblatt).

U talijanskom porječju Poa predalpska jezera koja hrane ljetno navodnjavanje gotovo su ispražnjena: Maggiore je na 5,3 posto, Como na 5,9 posto, a Iseo na 5 posto kapaciteta (Il Sole 24 Ore). Morska voda prodrla je 20 do 25 km u unutrašnjost delte Poa, zbog čega voda za navodnjavanje postaje neupotrebljiva za uzgajivače riže koji već rade s ograničenim količinama (Pianura Reno).

Talijanska proizvodnja iz hidroelektrana u srpnju je pala 14,9 posto u odnosu na godinu prije (Affaritaliani). Time se dodatno steže opskrba električnom energijom koju suša već pritišće u drugim dijelovima kontinenta.

Snalaženje nije prilagodba

Svaka je zemlja pronašla privremeno rješenje. Mađarska je izgradila riječni prag. Francuska je ostala neto izvoznik električne energije. Rumunjska je manjak pokrila uvozom. No svako od tih rješenja ovisi o tome da negdje drugdje još postoji rezerva.

Hitni zahvati na rijeci mogu podići vodu kod jednoga usisa, ali ne stvaraju novi protok. Iznimke od toplinskih ograničenja elektranama omogućuju rad, ali pritisak prebacuju na ekosustave. Uvoz funkcionira samo dok susjed ima višak kapaciteta. Europa je naučila posuđivati tuđu rezervu u sušnim razdobljima. Ove brojke pokazuju granicu takvog modela: prilagodba mora početi prije trenutka u kojem svi susjedi istodobno trebaju istu rezervu.