Dublin odlučuje o CETA-inim sudovima

U listopadu će se pred dublinskim sudom otvoriti ustavni spor o jednom od najvažnijih trgovinskih sporazuma Europske unije. Eurozastupnica Sinn Féina Lynn Boylan tužila je irsku vladu tvrdeći da novi zakon kojim Dublin želi ratificirati CETA-u, trgovinski sporazum EU-a i Kanade, ne zadovoljava ustavne uvjete (Irish Times). Naizgled irski pravni spor otvara slabost europske trgovinske politike: Bruxelles može ispregovarati i početi primjenjivati sporazum, ali ustav jedne države članice može ga godinama držati pravno nedovršenim.

Trgovinski dio CETA-e već funkcionira. Gotovo sve carine između EU-a i Kanade ukinute su kada se sporazum počeo privremeno primjenjivati u rujnu 2017. (Council of the EU, Western People). Europski izvoznici u prerađivačkoj industriji i poljoprivredno-prehrambenom sektoru imaju niže prepreke za ulazak na kanadsko tržište i mogu se natjecati za kanadske javne nabave (Rijksoverheid). Njemački institut ifo procijenio je da bi CETA dugoročno mogla povećati realni dohodak po stanovniku, dakle dohodak po osobi prilagođen za inflaciju, za 0,19 posto (consulting.de). To je mala brojka na razini cijeloga gospodarstva, ali korist već ide konkretnim sektorima. Zato je ključno pitanje zašto sporazum još nije dovršen.

Investicijski sud oko kojega nema dogovora

CETA je „mješoviti sporazum”: jedan dio ulazi u nadležnost Bruxellesa, a drugi zahvaća područja koja ostaju u rukama nacionalnih vlada (Council of the EU). Da bi sporazum u potpunosti stupio na snagu, svaka država članica mora ga ratificirati prema vlastitim ustavnim pravilima.

Spornim ostaje Sustav investicijskih sudova, poznat kao ICS. Riječ je o stalnom tribunalu pred kojim bi strani ulagač obuhvaćen CETA-om mogao tužiti državu zbog kršenja obveza prema ulagačima, i to izvan redovnih sudova te države (European Commission). Upravo je tu središte otpora: strane korporacije dobile bi poseban pravni put koji nije dostupan domaćim poduzećima ni građanima.

Irski Vrhovni sud presudio je 2022. da Irska, prema tadašnjem zakonu, ne može ratificirati CETA-u jer bi sustav investicijskih sudova irskim sudovima oduzeo mogućnost preispitivanja odluka tribunala (Comhlámh). Isti je sud, većinom od 6 prema 1, naznačio da bi se problem mogao riješiti novim zakonom, bez izmjene ustava (Irish Times).

Vlada je odgovorila Zakonom o izmjenama arbitraže iz 2026. Prema tom zakonu, nalozi investicijskih tribunala o isplati naknade mogu se provesti u Irskoj samo uz dopuštenje Visokog suda, a sud može zaustaviti provedbu ako bi nalog bio u sukobu s irskim ustavnim poretkom (William Fry). Boylan tvrdi da ni takvo rješenje irskim sudovima ne daje dovoljno nadzora. Listopadsko ročište pokazat će je li u pravu.

Isti sukob diljem Europe

Irska nije jedina država u kojoj je CETA zapela. Belgijska Valonija blokirala je sporazum 2016., a njezini su regionalni parlamenti odobrenje izglasali tek u lipnju 2026. (PFWB). U Francuskoj je donji dom parlamenta prihvatio ratifikaciju, ali ju je Senat odbio (Vie publique). U Nizozemskoj je prijedlog prošao jedan dom, dok je u Senatu postupak još trajao u lipnju 2026. (Eerste Kamer).

Obrazac je sličan u različitim političkim sustavima. Dijelovi CETA-e koji ukidaju carine i otvaraju tržišta nailaze na znatno manji otpor. Dio koji širi prava ulagača izaziva spor. Francuske poljoprivredne organizacije strahuju od pritiska cijena kanadske govedine proizvedene prema drukčijim standardima (Fondation Robert Schuman). Njemačke organizacije za zaštitu okoliša upozoravaju da bi se ugovorni sud mogao koristiti za osporavanje propisa o zaštiti okoliša (Umweltinstitut). To su rizici kojih se protivnici boje, ne dokazani gubici, ali imaju dovoljno političke težine da zaustave ratifikaciju.

Dublinsko ročište odlučit će zadovoljava li irski zakon zahtjev Vrhovnog suda. Ako odgovor bude negativan, Bruxelles će se suočiti s pitanjem koje daleko nadilazi Kanadu: može li EU nastaviti ugrađivati investicijske sudove u trgovinske sporazume ako ih nacionalni ustavi uporno odbijaju.