Shell pred nizozemskim sudom zbog 45%

Nizozemski Vrhovni sud održao je 22. svibnja usmenu raspravu u predmetu Milieudefensie protiv Shella, postupku koji bi mogao odrediti mogu li sudovi u Europi naložiti kompaniji da emisije ugljika smanji za točno određeni iznos. Sudovi u pet europskih jurisdikcija već su, neovisno jedni o drugima, potvrdili da poduzeća iz sektora fosilnih goriva imaju pravnu dužnost baviti se klimatskim promjenama. Nijedan tu dužnost još nije pretvorio u obvezujuću brojku.

Nalog kojim je sve počelo

Okružni sud u Haagu 2021. naložio je Shellu da do 2030. smanji svoje globalne emisije CO₂, uključujući neizravne emisije koje nastaju kada kupci izgaraju njegova goriva, za 45 posto. Sud se oslonio na nepisanu dužnost pažnje u nizozemskom građanskom pravu, sadržanu u članku 6:162 Nizozemskog građanskog zakonika. Dotad nijedan sud nije korporaciji nametnuo konkretan klimatski cilj.

Žalbeni sud je u studenome 2024. ukinuo taj nalog. Potvrdio je da Shell ima klimatsku dužnost pažnje, ali je zaključio da ne postoji znanstveni konsenzus koji bi opravdao dodjeljivanje točno određenog postotka smanjenja jednoj kompaniji. Ako bi se samo Shellu naložilo smanjenje prodaje, proizvodnja bi se, prema ocjeni suda, jednostavno preselila konkurentima. Hoge Raad, nizozemski Vrhovni sud koji ispituje jesu li niži sudovi pravilno primijenili pravo, trebao bi savjetodavno mišljenje objaviti do kraja 2026., a konačnu odluku početkom 2027..

Europski sudovi prihvaćaju dužnost, ali ne idu do kraja

Nizozemski zastoj dio je šireg obrasca. U Njemačkoj je Viši zemaljski sud u Hammu u svibnju 2025. potvrdio da se energetska kompanija RWE načelno može smatrati odgovornom za klimatsku štetu tisućama kilometara dalje, ali je konkretan zahtjev odbio zbog činjenica predmeta. U Francuskoj će sudovi 25. lipnja odlučivati mora li TotalEnergies, prema francuskom zakonu o dužnoj pažnji iz 2017., uskladiti svoju proizvodnu strategiju s Pariškim sporazumom, nakon suđenja koje je počelo u veljači 2026. Sudovi u Italiji i Švicarskoj također su prihvatili nadležnost u korporativnim klimatskim predmetima (Lexxion, Morgan Lewis), ali bez konkretnih naloga.

Sudovi, dakle, prihvaćaju da kompanije imaju klimatsku obvezu. Granica se zasad povlači ondje gdje bi tu obvezu trebalo pretvoriti u mjerljiv cilj emisija.

Ti bi postupci imali manju težinu da zakonodavstvo Europske unije nudi jasan okvir. Direktiva o dužnoj pažnji za održivost poduzeća, zakon EU-a iz 2024. kojim se od velikih kompanija traži da se bave okolišnom štetom u svojim opskrbnim lancima, snažno je oslabljena u veljači 2026. Izbrisana je obveza klimatskog tranzicijskog plana. Uklonjena su pravila o građanskoj odgovornosti. Opseg primjene sužen je na kompanije s više od 5.000 zaposlenih i 1,5 mlrd. eura prihoda, što obuhvaća manje od 1.000 poduzeća u cijeloj Uniji. Nakon takvog pražnjenja direktive, provedba se u praksi prebacuje na nacionalne sudove.

Što Shell radi dok se spori

Shell tvrdi da klimatsku politiku shvaća ozbiljno i da sudovi ne bi trebali upravljati korporativnom strategijom. Struktura potrošnje pokazuje drukčiji red prioriteta. U 2024. Shell je otprilike 12,7 mlrd. dolara potrošio na istraživanje i proizvodnju nafte i plina, 2,5 mlrd. dolara na obnovljive izvore, a 22,5 mlrd. dolara vratio dioničarima; njegov glavni izvršni direktor u veljači 2026. javno je doveo u pitanje obvezu kompanije da do 2050. dosegne neto nulte emisije.

Milieudefensie, nizozemski ogranak mreže Friends of the Earth, nije čekao odluku Vrhovnog suda. U travnju 2026. podnio je novu tužbu kojom traži da Shell zaustavi ulaganja u nova naftna i plinska polja. Promjena pravne strategije jasno pokazuje pomak: s postotaka emisija prema izravnim odlukama o ulaganjima.

Što slijedi

Presuda u predmetu TotalEnergies, očekivana 25. lipnja, mogla bi stići prije odluke nizozemskog Vrhovnog suda i postati prvi obvezujući sudski nalog koji korporativnu proizvodnju povezuje s klimatskim ciljevima. LSE Grantham Research Institute izbrojio je 226 novih klimatskih tužbi podnesenih u svijetu 2024., pri čemu raste udio korporativnih tuženika. U svih pet jurisdikcija pravna dužnost djelovanja u vezi s klimom sada postoji na papiru. Što ona konkretno zahtijeva od kompanije, nije odredio ni sud ni zakonodavac.