E5 podijeljen oko dalekometnih udara

Estonski ministar vanjskih poslova kaže da su zalutale ukrajinske bespilotne letjelice na tlu NATO-a „cijena koju vrijedi platiti” (Zeit). Talijanski ministar vanjskih poslova tvrdi da se oružje koje Rim šalje Ukrajini „nikada” ne smije upotrebljavati izvan ukrajinskog teritorija (Reuters). Između ta dva stajališta europske najveće vojne sile pokušavaju Ukrajini izgraditi nove sposobnosti za dalekometne udare, ali bez dogovora o tome tko preuzima politički i sigurnosni rizik kad se posljedice tih udara preliju preko granica NATO-a.

Jedna bespilotna letjelica je srušena. Druge nisu.

Francuski zrakoplovi koji su 8. lipnja sudjelovali u NATO-ovoj baltičkoj zračnoj ophodnji srušili su bespilotnu letjelicu koja je ušla u latvijski zračni prostor kod Rēzeknea, blizu ruske granice (LRT, NATO). Ta je ophodnja rotacijska misija jer baltičke države nemaju dovoljno vlastitih borbenih zrakoplova. U ranijim incidentima iznad Poljske i Rumunjske piloti su pratili bespilotne letjelice, ali nisu otvorili vatru, procjenjujući da je opasnost od pada krhotina previsoka ili da prijetnja nije dovoljno jasna. Zajednička doktrina koja bi im propisala postupanje ne postoji.

Stanovnici latvijske regije Latgale i zajednice na istoku Poljske nisu imali nikakav utjecaj na te odluke. Još manje imaju uvid u pravila prema kojima pilot procjenjuje treba li pucati. Upravo je taj jaz, između onoga što savez može učiniti i onoga što je javno dogovorio objasniti, u središtu novog spora koji se sada vodi u pet glavnih gradova.

Dva tjedna nakon rušenja letjelice nad Latvijom, skupina E5 sastala se u Berlinu. E5 čini pet europskih država s najvećim vojnim izdacima: Francuska, Njemačka, Ujedinjena Kraljevina, Italija i Poljska. Njihovi su se čelnici obvezali ubrzati razvoj ukrajinskih „dubokih sposobnosti za precizne udare” (Élysée, Bundesregierung). Drugim riječima, riječ je o oružju većeg dometa. U izjavi, međutim, nije rečeno tko upravlja rizikom kada takvo oružje izazove incidente na teritoriju saveznica.

Pet glavnih gradova, pet crvenih crta

Estonija je na jednom kraju rasprave. Ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna smatra da je povremeni pad ukrajinskih bespilotnih letjelica na teritorij saveznica prihvatljiv ako se tim udarima uništavaju ruske rafinerije i vojne baze. Nijedna druga vlada članica NATO-a nije to javno rekla.

Latvija se slaže da Ukrajini trebaju dalekometne udarne sposobnosti, ali na prelijevanje rizika ne odgovara političkim prihvaćanjem, nego opremom. Riga raspoređuje dodatne radare i sustave protuzračne obrane uz granicu s Rusijom (NATO). To znači više sposobnosti za presretanje, a ne veću toleranciju prema zalutalim letjelicama.

Poljska podupire vojni učinak takvih ukrajinskih kampanja. Napadi bespilotnim letjelicama prisilili su Rusiju da dio sustava protuzračne obrane povuče s bojišnice kako bi štitila rafinerije u pozadini (Rzeczpospolita). No premijer Donald Tusk povukao je vlastitu granicu: sigurnosni aranžmani koji isključuju Poljsku neće obvezivati Poljsku (gov.pl).

Njemačka jača obranu na istočnoj granici NATO-a, uključujući stalnu brigadu u Litvi, ali izbjegava svaki izričaj koji bi sugerirao njemačko sudjelovanje u odlukama o ciljevima unutar Rusije (Bundesregierung).

Italija zauzima najtvrđu zapadnoeuropsku poziciju. Ministar vanjskih poslova Antonio Tajani izjavio je da NATO mora izbjeći svaki dojam da ulazi u rat (Reuters).

Ovlast koju nitko ne želi preuzeti

Ni sam Sjevernoatlantski ugovor ne daje odgovor na ključno pitanje. Članak 5., odredba o kolektivnoj obrani prema kojoj se napad na jednu članicu smatra napadom na sve, primjenjuje se tek kada saveznice zajednički ocijene da se dogodio „oružani napad”. Članak 4. omogućuje konzultacije kada se članica osjeća ugroženom. Zalutala bespilotna letjelica, čije je podrijetlo u prvim satima često nejasno, ne ulazi automatski ni u jednu od te dvije kategorije (North Atlantic Treaty). Zato pravila djelovanja, odnosno zapovijedi koje pilotu govore kada smije otvoriti vatru, ostaju nacionalna, a ne saveznička.

Francuska sruši bespilotnu letjelicu iznad Latvije. Rumunjska drugu prati, ali ne puca. Poljska nadzire i upozorava. Svaka od tih reakcija može biti razumljiva iz perspektive pojedine države. Zajedno, one Moskvi pokazuju da istočna granica NATO-a na istu vrstu incidenta ne reagira jednako.

Čelnici E5 obvezali su se na oružje većeg dometa. Nitko se nije obvezao preuzeti rizik kada to oružje proizvede incident na tlu saveznica. Zasad cijenu plaćaju ljudi koji žive najbliže istočnoj granici NATO-a, i to za trošak koji njihove vlade nisu javno priznale, a kamoli stavile pred birače.