EIB otvara novac za litavsku bazu

Litva u Rūdninkaiju gradi vojni kompleks uz 369 milijuna eura zajedničkog financiranja Europske investicijske banke, Swedbanka i SEB-a (EIB). Europska investicijska banka, javna banka Europske unije u vlasništvu svih 27 država članica, time nije postala banka za oružje. No time što je vojnu infrastrukturu učinila prihvatljivom za financiranje, pomaknula je granicu između razvojnog kreditiranja i obrambene politike. Vlade na istočnom krilu Unije već traže isti put.

Pravilo koje je uklonjeno

Do rujna 2024. EIB je od projekata povezanih s obranom tražio da više od polovice prihoda ostvaruju iz civilne uporabe (EIB). Taj je uvjet većinu vojne infrastrukture držao izvan dosega banke. Vojarne, logistička čvorišta i poligoni za obuku nisu mogli uvjerljivo dokazivati većinski civilni prihod, čak ni onda kada nisu uključivali oružje.

Ministri financija država članica, koji sjede u Odboru guvernera EIB-a, najvišem tijelu odlučivanja banke, izglasali su uklanjanje tog uvjeta i širi sigurnosni mandat. Oružje i streljivo i dalje su isključeni. No zgrade, ceste, energetski sustavi i smještaj unutar vojnog kompleksa sada mogu biti financirani kao infrastruktura koja podupire vojnu aktivnost, ali ne kupuje oružje (Scope Ratings). Rūdninkai je upravo na toj crti: po svrsi nedvojbeno vojni projekt, ali prihvatljiv jer se kredit odnosi na infrastrukturu, a ne na naoružanje.

Dvije koristi od istog otvaranja

Značenje te promjene ovisi o tome iz kojeg se dijela Europe promatra.

Na istočnom krilu Unije Rūdninkai je sigurnosno pitanje zapakirano u financijski aranžman. Poljski mediji litavsku vojnu infrastrukturu opisuju kao dio lanca odvraćanja kroz Suwałki koridor, uski kopneni pojas koji povezuje Poljsku s baltičkim državama (Onet). Varšava želi produženje NATO-ovih cjevovoda, obnovu cesta i prebacivanje dijela troškova iz nacionalnih proračuna u zajedničke europske instrumente (WP). Latvija vidi sličnu potrebu i priključila se inicijativi pod kanadskim vodstvom za osnivanje posebne Banke za obranu, sigurnost i otpornost, iako ta institucija još nema potvrđen kapital ni kreditne operacije (LRT).

Francuska isto popuštanje pravila čita kroz industrijsku prizmu. Bpifrance, francuska javna ulagačka banka, i EIB usmjerili su 150 milijuna eura prema malim i srednjim francuskim poduzećima u sigurnosnom i obrambenom sektoru, predstavljajući ulaganje kao pitanje strateške autonomije, a ne teritorijalnog odvraćanja (Caisse des Dépôts). Zaseban veliki kredit EIB-a Airbusu dodatno je pokazao istu logiku: Europa preko svoje razvojne banke može financirati industriju važnu za obranu (Le Monde).

Istočnom krilu treba beton, logistika i infrastruktura koju banke mogu prihvatiti kao kreditno održivu. Francuskoj trebaju zrakoplovna industrija i opskrbni lanci koji se mogu financirati istim jezikom razvojne politike. Promjena pravila prošla je zato što služi objema potrebama.

Što posao dokazuje, a što ne

Manje vidljiv, ali politički znakovit dio posla u Rūdninkaiju jest prisutnost Swedbanka i SEB-a uz EIB. Kada javna banka uđe u vojni projekt, poslovne banke mogu je slijediti s manjim rizikom da će im obrambena izloženost štetiti u ocjenama održivosti ili javnoj slici. EIB je potvrdio da širi kreditiranje sigurnosnih i obrambenih tvrtki preko poslovnih banaka (Scope Ratings). Projekt s potporom EIB-a izgleda kao javna politika, a ne kao rizična oklada koju banka mora posebno opravdavati.

No švedski primjer ne dokazuje više od toga. Švedski regulatori i dalje objavljuju uobičajena pravila o bankovnim rizicima, bez javne doktrine prema kojoj bi banke obranu morale tretirati kao kreditni prioritet. SEB i Swedbank ušli su u ovaj konkretan posao. To još nije dokaz da je nordijski financijski sektor promijenio klasifikaciju obrane.

Jedan financijski komentar na njemačkom opisao je EIB kao instituciju koja klizi prema ulozi „banke za oružje” (Kettner Edelmetalle). Takva ocjena pretjeruje jer su oružje i streljivo formalno i dalje izvan mandata. Ali pogađa stvarnu napetost u upravljanju bankom. EIB ne objavljuje detaljno zašto jedan projekt prolazi, a drugi ne. Građani mogu vidjeti smjer promjene, ali ne i obrazloženje na razini pojedinog posla.

Rūdninkai još nije ponovljiv model. To je jedan aranžman čije uvjete ni EIB ni uključene banke nisu u cijelosti objavili. Poljska, Latvija i Rumunjska imaju infrastrukturu koja bi se mogla uklopiti u isti obrazac, ali javno ne postoji niz sličnih kredita. Ne zna se ni tko preuzima gubitke ako projekt ne ispuni očekivanja: EIB, poslovne banke ili država domaćin. Litavsko ministarstvo obrane, uprava EIB-a i privatne banke duguju taj odgovor. EIB je pomaknuo crtu između razvojnog kreditiranja i obrambene politike. Hoće li tu crtu nadzirati pred javnošću, odlučit će može li promjena zadržati legitimitet.