Balkanski plinski koridor ostaje nedovršen

Europe enlarges the gateway before completing the route beyond it.
Kompozicija slike · tobriefJedanaest operatora plinskih sustava, dakle tvrtki koje upravljaju nacionalnim plinovodnim mrežama, iz devet zemalja potpisalo je 4. rujna u Solunu sporazum o suradnji kojim se Vertikalni plinski koridor širi prema zapadnom Balkanu (Novini.bg, Powergame). Taj koridor nije jedan plinovod, nego niz nacionalnih mreža, prekograničnih spojnih vodova i terminala za ukapljeni prirodni plin, povezanih bilateralnim dogovorima. Za zemlje jugoistočne Europe bez izlaza na more to je zamišljena ruta kojom bi trebale zamijeniti ruski plin prije nego što 2027. počnu vrijediti zakonski rokovi Europske unije. No sadašnje proširenje prije svega pokazuje namjeru. Dio cijevi na koje se oslanja još nije izgrađen.
Južne veze već rade
Na ulaznoj točki koridora infrastruktura postoji i tržišno se koristi. Grčki terminal u Aleksandrupolisu, plutajuća jedinica koja ukapljeni prirodni plin dopremljen brodovima pretvara natrag u plin za plinovodnu mrežu, radi od kraja 2024. i ima kapacitet od 5,5 mlrd. prostornih metara godišnje (Adevarul). Stariji terminal Revithoussa pokraj Atene gotovo je u cijelosti rasprodao termine za iskrcaj sve do 2040. (OT, Serbia Energy). Trgovci plinom time pokazuju da na ovu rutu računaju dugoročno.
Sjevernije, prema Bugarskoj, spojni plinovod IGB dosad je prenio više od 39 milijuna MWh otkako je počeo komercijalno raditi (ICGB). Kako smo izvijestili u srpnju, trgovci su za više budućih godina rezervirali 46 posto dostupnog kapaciteta na grčko-bugarskoj granici, što upućuje na to da ruta ima stvarnu tržišnu podlogu (To Brief).
Bugarska je kratkoročno usko grlo. Bulgartransgaz je 1. rujna dovršio polaganje usporedne cijevi na opterećenom dijelu između Kulata i Kresne, pa prema sjeveru može teći više plina. No veće proširenje, gotovo udvostručenje kapaciteta prema rumunjskoj granici na 9,4 mlrd. prostornih metara godišnje, ovisi o daljnjim radovima koji bi trebali trajati kroz 2027. i 2028. (Economic.bg, Jurnalul).
Iza Bugarske, Moldavija je počela prodavati vremenski ograničena prava trgovcima za prijenos plina kroz svoju mrežu prema ukrajinskim skladištima. U ožujku 2026. zabilježena je rekordna rezervacija od 25.500 MWh dnevno na jednoj ruti (Moldpres). Količine su male, ali pokazuju da plin može proći kroz cijeli lanac.
Zapadnobalkanski krak još je uglavnom na papiru
Potpisivanjem u Solunu skupini su se pridružili sjevernomakedonski NOMAGAS i srbijanski Transportgas Srbija. Na sastanku u Ateni u srpnju operatori su već raspravljali o dostupnim kapacitetima, pravilima za tarife i rokovima na svakom graničnom prijelazu te osnovali zajedničku radnu skupinu (Gastrade).
Grčka i Sjeverna Makedonija grade 123 kilometra dug spojni plinovod od Nea Mesimvrije do Negotina, financiran sredstvima Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj (NOMAGAS). Sjeverno od toga, NOMAGAS je dodijelio ugovor vrijedan 29,4 mil. eura za svoju dionicu dugu 22,4 kilometra na vezi prema Srbiji, s ciljem dovršetka do četvrtog tromjesečja 2028. (Balkan Green Energy News). Za srbijansku dionicu, dugu oko 144 kilometra, nema usporedivo detaljnih javnih podataka o ugovaranju.
Srbija najbolje pokazuje glavnu napetost cijelog koridora. Srbijagas je u Aleksandrupolisu zakupio 300 milijuna prostornih metara godišnje na deset godina (Vreme). To jest stvarna rezervacija, ali pokriva približno desetinu srbijanske godišnje potrošnje. Istodobno Srbija nastavlja produljivati kratkoročne ugovore o opskrbi s Gazpromom (Enerdata). Koridor Beogradu zasad daje pregovaračku polugu, ali još ne i zamjensku opskrbu.
Tko dobiva, tko plaća
Uredba Europske unije o postupnom ukidanju ruskog plina, donesena u siječnju 2026., zabranjuje dugoročne ugovore za ruski ukapljeni prirodni plin od siječnja 2027. i predviđa postupno ukidanje ruskog plina iz plinovoda do kraja 2027. (European Commission, European Parliament). Zato koridor više nije samo infrastrukturni projekt, nego i odgovor na rok koji je Bruxelles pretvorio u pravnu obvezu.
Grčka i Bugarska dobivaju ulogu čvorišta i prihode od tranzita. Rumunjska dobiva dvostruko: sada kao tranzitna zemlja, a kasnije i kao proizvođač, ako njezino crnomorsko plinsko polje Neptun Deep počne proizvoditi prema planu 2027. (OMV). Sjeverna Makedonija iz tržišta na kraju mreže prelazi u moguću tranzitnu zemlju. Mađarska i Slovačka nalaze se na politički osjetljivom rubu: obje se još oslanjaju na ruski plin preko TurkStreama, plinovoda koji iz Rusije preko Turske ulazi u jugoistočnu Europu, dok je glavni slovački tranzitni operator 2025. prenio samo oko 5,4 mlrd. prostornih metara, nakon 17,8 mlrd. koliko je prolazilo prije zaustavljanja ukrajinskog tranzita (Pravda.sk). Hrvatski terminal za ukapljeni prirodni plin na Krku nudi konkurentsku nerusku rutu, uz planirano udvostručenje kapaciteta krajem 2026. (HRT).
U podacima je, međutim, vidljivo i upozorenje. Kada je Ukrajina u prosincu 2025. na dražbi ponudila dvije tranzitne rute, nijedna tvrtka nije rezervirala ni jedan prostorni metar (LIGA.net). Sporazumi o suradnji i popusti na tarife nisu dovoljni ako se cijena, rokovi i potražnja ne poklope. Solun je koridor učinio politički širim. Nije ga još učinio fizički dovršenim ni tržišno zajamčenim.
Details about this article
- Model:
- claude-opus-4-6
- Generated:
- 9/5/2026, 1:41:44 AM
- Pipeline run:
- eu_pipeline_20260905_005005
- Watermark:
- SynthID (Google's invisible watermark)
- Human review:
- None before publication