EPA ukida većinu ograničenja emisija

Američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) 14. rujna donijela je konačnu uredbu kojom ukida većinu standarda za emisije stakleničkih plinova iz elektrana, uvedenih 2024. za administracije Joea Bidena. Time prestaju vrijediti ograničenja emisija za postojeće elektrane na ugljen i nove plinske turbine, koja su se temeljila na primjeni tehnologije hvatanja ugljika (EPA, Sidley).

Odvojeni prijedlog EPA-e ide korak dalje: ukinuo bi preostale standarde i povukao pravni zaključak Agencije da emisije iz elektroenergetskog sektora pridonose opasnom onečišćenju zraka (Sidley). Upravo je taj zaključak bio pravna osnova za reguliranje emisija CO₂ iz elektrana. Njegovo povlačenje ne bi ukinulo Zakon o čistom zraku niti bi nekoj budućoj administraciji onemogućilo ponovno uvođenje pravila, ali bi novi postupak morala pravno obrazložiti od početka.

Što je konačno, a što još nije

Potpisana uredba o ukidanju ograničenja stupit će na snagu nakon objave u Federal Registeru, službenom glasilu američke savezne vlade, gdje se do 15. rujna još nije pojavila. Nakon stupanja na snagu uredbu će pred sudovima moći osporavati glavni državni odvjetnici saveznih država i organizacije za zaštitu okoliša, dok bi neka buduća administracija mogla predložiti nova pravila.

Za širi prijedlog nije određen datum konačnog donošenja. Prije odluke EPA mora provesti javno savjetovanje, a taj postupak u pravilu traje mjesecima.

EPA tvrdi da će ukidanje pravila donijeti 300 mlrd. dolara ušteda (EPA). Međutim, u ranijem prijedlogu sama je Agencija procijenila uštede na približno 19 mlrd. dolara u današnjoj vrijednosti, uz diskontnu stopu od 3 posto (Federal Register). Razliku između dviju procjena nije objasnila. Prema modelima EPA-e, ukidanje pravila značilo bi dodatnih 123 milijuna tona CO₂ godišnje do 2035. u odnosu na scenarij u kojem ona ostaju na snazi (regulations.gov). Riječ je o godišnjoj količini, a ne o zbroju emisija tijekom desetljeća.

Europa je izložena, ali problem nije nov

Američka odluka dodatno povećava već postojeću regulatornu razliku između dviju strana Atlantika. Europska industrija električnu energiju i plin plaća osjetno više od američke konkurencije. Draghijevo izvješće o konkurentnosti tu razliku povezuje s gubitkom jeftinoga ruskog plina iz plinovoda, sustavom EU-a za trgovanje emisijama, u kojem poduzeća plaćaju svaku ispuštenu tonu CO₂, te višim troškovima energetskih mreža. I Akcijski plan Europske komisije za priuštivu energiju upravo te strukturno više cijene smatra glavnim problemom europske konkurentnosti.

Ukinuta američka pravila zahtijevala bi ulaganja elektrana tek u idućem desetljeću jer su rokovi za njihovo ispunjavanje bili određeni za 2030-e. Nijedna europska vlada, gospodarsko udruženje ni istraživački institut dosad nisu izračunali kako će baš ova odluka utjecati na cijene, proizvodnju ili ulaganja.

Mogućoj troškovnoj prednosti američkih proizvođača najizloženije su temeljna kemijska industrija i proizvodnja gnojiva, u kojima je plin istodobno izvor energije i sirovina. Španjolski proizvođači kemikalija već plaćaju prirodni plin višestruko skuplje od referentnih američkih cijena (FEIQUE).

CBAM štiti od uvoza, ali ne pomaže izvoznicima

Mehanizam EU-a za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), kojim se uvoznicima naplaćuju emisije ugljika sadržane u cementu, čeliku, aluminiju, gnojivima, vodiku i električnoj energiji, znači da bi američki proizvod s većim ugljičnim otiskom pri ulasku na europsko tržište plaćao višu naknadu (Commission CBAM, CBAM Regulation). Mehanizam tako štiti unutarnje tržište EU-a, ali ne pomaže europskim izvoznicima koji se s američkim proizvođačima natječu u SAD-u ili trećim zemljama. CBAM pritom uračunava električnu energiju utrošenu u proizvodnju samo dijela obuhvaćene robe, dok kemijski sektor uopće nije uključen.

Američka odluka ne može promijeniti Europski zakon o klimi, koji obvezuje EU da do 2030. smanji neto emisije za najmanje 55 posto, a do 2050. postigne klimatsku neutralnost. Povlačenje Washingtona stoga ne mijenja europske pravne obveze, ali može pojačati pritisak na energetski intenzivne izvoznike koji već posluju uz veće troškove od američkih konkurenata. Zasad nema dokaza o novom, mjerljivom udaru na cijene ili ulaganja. Ključno je može li Europa smanjiti razliku u troškovima energije bržim izdavanjem dozvola i ulaganjem u mreže, o čemu odlučuju Europska komisija i nacionalne vlade. Taj je problem postojao i prije prošlotjedne odluke EPA-e.