Estonija kupuje oklopnjake za Moldovu

Estonski centar za obrambenu nabavu potpisao je ugovor o kupnji više od 100 oklopnih vozila Roshel kanadske proizvodnje za oružane snage Moldove, prema objavljenim informacijama vrijedan više od 50 milijuna eura, s isporukom očekivanom do svibnja 2027. (Digi24). Novac dolazi iz Europskog instrumenta mirovne pomoći, izvanproračunskog fonda Europske unije za vojnu potporu. Kupac je estonska državna agencija. Korisnik je moldovska vojska, na granici ratnog područja. Dobavljač je kanadska tvrtka. Taj lanac isporuke govori više o načinu na koji EU naoružava svoje partnere nego većina zaključaka sa sastanaka na vrhu.

Zašto proračun EU-a ne može kupovati oružje

Ugovori Europske unije zabranjuju financiranje vojnih izdataka iz redovitog proračuna EU-a. Kako bi zaobišle to ograničenje, države članice osnovale su Europski instrument mirovne pomoći, koji izravno financiraju. Njime upravlja Vijeće, institucija u kojoj sjede nacionalne vlade, izvan uobičajenih proračunskih pravila (Council). Zbog toga je instrument brži i prilagodljiviji od standardne potrošnje EU-a. Istodobno, Europski parlament, koji inače nadzire europski novac, ima slabiji uvid u to kamo sredstva odlaze.

Moldova je drugi najveći korisnik tog instrumenta nakon Ukrajine. Od 2021. EU joj je preko njega usmjerio 197 milijuna eura, za opremu i obuku kojima se moldovska vojska približava standardima EU-a (European Commission, Vocea Basarabiei). Vijeće je posebne mjere pomoći Moldovi formalno odobrilo u travnju 2024., izravno ih povezujući s ruskim ratom protiv Ukrajine (Council).

Bruxelles odobrava, Estonija kupuje, Moldova prima

Ugovor za vozila Roshel važan je manje zbog samih vozila, a više zbog mehanizma koji stoji iza isporuke. EU je odobrio vojnu pomoć Moldovi, ali nema središnju agenciju koja bi kupovala oklopna vozila. Umjesto toga, estonski RKIK, nacionalni centar za obrambena ulaganja, nastupa kao kupac: provodi natječaj, potpisuje ugovor i upravlja isporukom. Vlade država članica daju politički mandat i novac, a Moldova dobiva opremu.

Takav model postaje uobičajen na istočnom krilu EU-a. Uniji omogućuje da djeluje u području obrane bez stvaranja savezne nabavne birokracije. No otvara i očito pitanje: zašto je baš RKIK izabran kao provedbeno tijelo, a ne agencija neke druge članice? Nijedan javno dostupan dokument ne objašnjava izbor, kriterije prema kojima je odabran dobavljač ni jediničnu cijenu vozila.

Kanadski dobavljač pokazuje još nešto: nabava preko Europskog instrumenta mirovne pomoći za partnerske zemlje otvorena je i proizvođačima izvan EU-a. Estonska natječajna dokumentacija za ranije ugovore povezane s Moldovom dopuštala je ponude iz Kanade, SAD-a, Ujedinjene Kraljevine, Japana i Južne Koreje (SSB).

Susjedi pozorno prate

Za Rumunjsku, koja dijeli granicu s Moldovom, taj je posao izravno sigurnosno pitanje. Moldova se nalazi između rumunjskog teritorija i mogućeg prelijevanja rata. Incidenti s dronovima u blizini Galațija i Constanțe učinili su tu blizinu opipljivom (DW Romania). Bolje opremljena moldovska vojska znači jednu ranjivu točku manje između ratne zone i teritorija EU-a.

Mađarska je, nasuprot tome, više puta koristila pravo veta u Vijeću kako bi usporila europsku potporu Ukrajini i Moldovi (Portfolio). Budimpešta ovaj ugovor nije blokirala. No milijarde eura budućeg novca iz Europskog instrumenta mirovne pomoći i dalje mogu zapeti u političkom odlučivanju, dok su zastupnici u EU-u pozvali države članice da povećaju moldovski udio u tom fondu (Moldova1).

Brzina bez jasnog nadzora

Ugovor za Roshel funkcionira kao test isporuke: politička odluka na razini EU-a pretvorena je u stvarnu vojnu opremu u najavljenom roku. No javni trag ostaje tanak. Nema dokumenta koji bi objasnio tko je odabrao RKIK, kolika je jedinična cijena vozila ili gdje građani mogu provjeriti izvješća o provedbi. Europski parlament ima ograničen proračunski utjecaj na potrošnju iz tog instrumenta jer je tako postavljen sam pravni okvir. Moldovski parlament, prema dostupnim izvješćima, ne pojavljuje se kao vidljiv akter u tom ugovoru.

EU tako gradi sustav obrambene isporuke koji se kreće brže od redovitog proračuna. Ugovor s Roshelom pokazuje da taj sustav može isporučiti opremu. Još ne pokazuje tko odgovara kada javnost pita zašto je izabrana baš ta agencija, zašto je pobijedio baš taj dobavljač i koliko vozila stvarno stoje.