Estonska obrambena rupa od €1.2 milijarde

Hanno Pevkur ovaj je tjedan podnio ostavku na dužnost estonskog ministra obrane nakon što su se dva promašaja u javnoj nabavi spojila u jedno neugodno pitanje: može li država koja graniči s Rusijom jasno pokazati kamo je otišao njezin obrambeni novac? Estonski državni revizori kažu da to nije moguće pouzdano utvrditi. Problem zato ne ostaje u Tallinnu, jer se i sredstva Europske unije sada oslanjaju na iste nacionalne sustave koji su ovdje zakazali.

Kako je To Brief već pisao kada je Pevkur najavio odlazak, slučaj se vrti oko predujmova i slabe odgovornosti u žurnim obrambenim poslovima. Cijela slika, međutim, pokazuje dva odvojena kvara sustava. Zajedno su ozbiljniji nego svaki od njih zasebno.

Streljivo koje nije stiglo

Estonski Centar za obrambena ulaganja, državna agencija zadužena za vojnu nabavu, sklopio je ugovor s tvrtkom Datasel S.R.L., registriranom u Italiji i povezanom s indijskom tvrtkom Neco Defence Munitions, za topničko streljivo namijenjeno Ukrajini. Tvrtka nije imala vidljiv raniji trag u prodaji takve vrste streljiva (ERR News, Euractiv).

Estonija je platila velike predujmove. Streljivo ili nije stiglo do Ukrajine ili je odbijeno jer je bilo nepotpuno ili ispod tražene kakvoće (Breaking Defense). Revizori su pregledali 72,1 mil. eura dobavljačkih predujmova i utvrdili probleme kod 71,6 mil. eura. Najveći sporni dobavljač primio je 59,8 mil. eura (Riigikontroll).

Datasel osporava estonsku verziju. Tvrtka tvrdi da je izdala račune za 58 mil. eura isporučene robe i da je Estonija prerano raskinula ugovor (ERR News). Spor je sada na arbitraži. Javno dostupni podaci zasad ne pokazuju je li roba uopće izostala, je li isporučena u neodgovarajućoj kakvoći ili je odbijena bez valjane ugovorne osnove. Ako Estonija ne uspije vratiti sporni novac, oko 70 mil. eura past će na estonski državni proračun (Kyiv Independent).

Odgovornost je i dalje predmet spora. Pevkur tvrdi da ministar određuje politiku, ali ne bira dobavljače. Bivši čelnik Centra za obrambena ulaganja Magnus-Valdemar Saar kaže da su ključne odluke imale odobrenje vodstva ministarstva (ERR). U javno dostupnoj dokumentaciji nema objašnjenja zašto je Datasel ocijenjen prihvatljivim dobavljačem.

Zalihe koje nitko ne može provjeriti

Drugi je problem odvojen, ali štetu čini većom. Estonski Državni ured za reviziju, Riigikontroll, objavio je da ne može potvrditi točnost 1,2 mlrd. eura vrijednih bilančnih stavki obrambenih zaliha. Evidencija zaliha u estonskim obrambenim snagama nije pouzdano pokazivala koji su predmeti, u kojim količinama i vrijednostima, evidentirani ili neopravdano izostavljeni (ERR News, Riigikontroll). To ne znači da je nestalo opreme vrijedne 1,2 mlrd. eura. Znači da revizori nisu mogli potvrditi odgovaraju li knjige stvarnom stanju, što svaku drugu tvrdnju o obrambenoj spremnosti čini manje uvjerljivom.

Država koja je velik dio svoje vjerodostojnosti izgradila na potpori Ukrajini i pripravnosti istočnog krila NATO-a nije mogla pokazati da je jedan žurni lanac nabave streljiva bio pod nadzorom ni da su njezine vlastite zalihe revizijski provjerljive.

Europski novac, nacionalni dokaz

Slučaj nadilazi Estoniju jer europski obrambeni novac ovisi o nacionalnim ministarstvima: ona biraju dobavljače, provjeravaju isporuke i vode evidencije koje se mogu koristiti u reviziji. Bruxelles ne bira izvođače niti pregledava skladišta.

Europski instrument mirovne pomoći, izvanproračunski fond kojim upravlja Vijeće Europske unije, dakle vlade država članica, može državama nadoknaditi troškove oružja doniranog Ukrajini ili nabave provedene u njezino ime (Council). Prema ERR Newsu, Komisija ispituje mora li Estonija vratiti iznose povezane s tim instrumentom zbog propale nabave streljiva. Estonija ima i sporazum vrijedan 2,34 mlrd. eura u okviru SAFE-a, novog europskog instrumenta obrambenih zajmova, pri čemu je prva isplata od 351,6 mil. eura već izvršena (European Commission DG DEFIS).

U oba instrumenta najteži dio ostaje na nacionalnoj razini. Kada dobavljač zakaže, država koja je sklopila ugovor mora novac vraćati kroz vlastite sudove. Češka inicijativa za nabavu streljiva nudi drukčiji primjer: praški model uključuje vlade donatora u sam lanac provjere, a njihovi revizori nisu pronašli korupciju koju su kritičari najavljivali (CT24). Brza nabava može funkcionirati kada se dokaz kreće zajedno s novcem.

Estonski slučaj ne dokazuje da je europska obrambena nabava korumpirana. Pokazuje slabu točku najvećeg novog europskog rashodnog smjera: osnovna pitanja o tome tko je izabrao dobavljača, koje su provjere provedene, što je stiglo i tko je isporuku prihvatio ostala su bez odgovora sve dok revizija nije utvrdila, nakon ministrove ostavke, da je gotovo sav unaprijed isplaćen novac problematičan. Europska komisija i države članice taj odgovor duguju prije nego što još europskog obrambenog novca prođe kroz iste nacionalne sustave.