EU uvodi naknadu za jeftine pakete

Europska unija od 1. srpnja ukinula je pravilo prema kojem su pošiljke iz internetske trgovine vrijedne manje od 150 eura mogle ulaziti na europsko tržište bez carine. Umjesto toga uvodi se naknada od oko 3 eura po kategoriji proizvoda u svakoj pošiljci (European Commission, Corriere della Sera). Mjera je prije svega usmjerena na Shein, Temu i AliExpress, platforme čiji se poslovni model temelji na velikom broju vrlo jeftinih izravnih pošiljaka. Pitanje koje Bruxelles sada postavlja jest koliko je takva kupnja doista učinkovita, a koliko je jeftina zato što dio stvarnih troškova ostaje izvan cijene koju kupac vidi na blagajni.

Francuska je nekoliko dana ranije otišla korak dalje. Parlament je prihvatio zakon koji uvodi ekološku naknadu na proizvode ultrabrze mode, s postupnim rastom do najviše 20 eura po komadu do 2030., uz ograničenje na polovicu cijene prije poreza (Fibre2Fashion, Le Dauphine). Pariz pokušava u cijenu ugraditi troškove koji se inače ne pojavljuju pri kupnji: prikupljanje otpada, onečišćenje i odjeću koja završava odbačena nakon nekoliko tjedana. I europska i francuska mjera vraćaju skrivene troškove u cijenu, ali to čine različitim putem.

Naknada najviše pogađa miješane košarice

Europska naknada od 3 eura nije jedinstveni dodatak na cijeli paket. Obračunava se po kategoriji proizvoda: pošiljka s majicom i sunčanim naočalama može značiti dvije naknade, dok pet istih majica može ući u jednu kategoriju (Dziennik, MacGeneration). Zato učinak nije jednak za sve kupnje. Naknada od 3 eura gotovo poništava privlačnost maskice za mobitel od 2 eura, ali mnogo manje mijenja račun za košaricu od 40 eura.

Formalno, naknadu plaćaju platforme i prodavatelji. U praksi se ona već prelijeva u konačne cijene i troškove dostave (Euronews, BR). U poreznoj politici pravni obveznik i stvarni nositelj troška često nisu ista osoba. Ako Temu podigne istaknutu cijenu za 3 eura, potrošač snosi trošak bez obzira na to što piše u carinskoj dokumentaciji.

Francuska mjera izravnije cilja poslovni model: tisuće novih artikala dnevno, kratku trajnost i slabu ekonomsku logiku popravka. Naknada se naplaćuje po svakom proizvodu prodanom u Francuskoj (Innovation Forum). Francuski i talijanski mediji upozorili su i na politički dizajn zakona: kriteriji su, prema tim izvješćima, oblikovani tako da pogode Shein i Temu, dok europski lanci brze mode poput Zare uglavnom ostaju izvan najtežeg udara (Politique France).

Gotovo šest milijardi paketa, većina bez stvarne kontrole

Razmjeri problema objašnjavaju zašto se rasprava više ne odnosi samo na modu. U Europsku uniju je 2025. bez carine ušlo oko 5,9 milijardi predmeta male vrijednosti, velikom većinom iz Kine (Journal du Geek, European Commission). U osjetljivim kategorijama više od 60 posto provjerenih proizvoda nije zadovoljilo sigurnosne standarde EU-a (Fibre2Fashion). Belgija i Nizozemska, glavna ulazna čvorišta za pošiljke velikih platformi, snose nerazmjerno velik dio administrativnog i carinskog tereta (Info.fr).

Širi odgovor Europske unije jest prebacivanje odgovornosti na same platforme. U okviru carinske reforme internetska tržišta tretirala bi se kao uvoznik robe, što znači da bi carinske službe mogle tražiti podatke o usklađenosti i naplatu od platforme, umjesto da pokušavaju nadzirati milijune pojedinačnih prodavatelja (European Commission).

Tko dobiva, tko gubi

Europski trgovci i tekstilni proizvođači među glavnim su dobitnicima. Nove naknade smanjuju cjenovnu prednost koju izravni uvoz uživa zato što zaobilazi dio troškova usklađivanja s propisima koje europski prodavatelji već plaćaju. Njemačko trgovačko udruženje podupire pokušaj stvaranja ravnopravnijih uvjeta, ali upozorava da naknade ne mogu zamijeniti stvarnu provedbu propisa protiv nesigurne ili pogrešno označene robe (Zeit).

Najveći relativni trošak snose kupci najjeftinijih proizvoda. Poljski mediji to opisuju vrlo izravno: naknada od 3 eura na proizvod koji sam stoji nekoliko eura znači velik postotni rast cijene, a kupci u tom cjenovnom razredu najčešće nisu imućni (Forsal). U Italiji potrošačka udruga Codacons i eurozastupnik Pasquale Tridico ocjenjuju naknadu regresivnom jer siromašnije kupce pogađa snažnije u odnosu na iznos koji troše (Giustizia News24). Španjolski ekonomist Santiago Niño Becerra iznio je najtvrđu skepsu: naknada može povećati prihode, ali neće nužno promijeniti navike kupnje ako razlika u osnovnoj cijeni ostane velika (Moncloa.com).

Politika se može braniti argumentima tržišnog natjecanja i sigurnosti proizvoda. No riječ je i o paušalnom trošku koji najteže pada na najmanje košarice. Bez provedbe na razini gotovo šest milijardi pošiljaka godišnje Europa nije promijenila model. Zasad je uglavnom poskupjela najjeftiniju kupnju.