EU odobrio centre za deportacije bez domaćina

Nijedna treća zemlja zasad nije pristala na svojem teritoriju otvoriti centar za vraćanje migranata za potrebe EU-a. To je glavna prepreka novoj Uredbi o vraćanju, koju je Europski parlament odobrio 17. lipnja i time državama članicama prvi put dao pravni temelj za smještaj osoba predviđenih za udaljavanje izvan teritorija Unije (European Parliament, DW).

Devetnaest čelnika država i vlada EU-a potpisalo je pismo u kojem od Europske komisije traže brzu potporu takvim centrima, uključujući financiranje iz europskih sredstava (Statsministeriet). Prema dostupnim izvješćima, Austrija, Danska, Grčka i Nizozemska već razmatraju moguće lokacije. Vijeće EU-a, u kojem nacionalne vlade zajedno s Parlamentom donose propise, još mora dati formalnu suglasnost. No stvarna poluga moći nije u Bruxellesu, nego kod države koja bi morala prihvatiti zadržane osobe na svojem tlu. Takva država zasad ne postoji.

Zašto većina naloga za vraćanje ostaje na papiru

Zagovornici uredbe upiru u stvaran problem. Prema izvjestitelju Europskog parlamenta Maliku Azmaniju, samo oko 28 posto odluka o vraćanju u EU-u završi stvarnim odlaskom osobe kojoj je naloženo da napusti Uniju (EP interview). Nova pravila uvode europski nalog za vraćanje, valjan u svim državama članicama, i dopuštaju premještaj u detencijske centre izvan granica EU-a.

No razlozi zbog kojih se većina vraćanja ne provede uglavnom nemaju veze s time gdje se osoba nalazi. Države podrijetla odbijaju izdati putne isprave. Konzulati odugovlače. Sudovi zaustavljaju postupke. Analiza College of Europea kao ključnu prepreku navodi suradnju država podrijetla i njihovu spremnost da prime vlastite državljane natrag (College of Europe). Parlament može odobriti instrument. Ne može prisiliti treću zemlju da prihvati centar, niti državu podrijetla da primi osobu kojoj je naložen povratak.

Italija je pokušala. Vraćeno je pet ljudi.

Italija je jedina vlada koja je isprobala model sličan ovom. Dva centra u Albaniji, jedan za identifikaciju u Shëngjinu i jedan za zadržavanje u Gjadëru, djeluju prema talijanskom pravu. Nakon što su sudovi krajem 2024. odbacili prve odluke o zadržavanju, Rim je prvotni model obrade zahtjeva za azil izvan talijanskog teritorija preusmjerio prema zadržavanju ljudi kojima je već naložen odlazak (EFE).

Rezultati su zasad vrlo skromni. Internazionale je, pozivajući se na dokumente koje je pribavila Altreconomia, objavio da je pet migranata vraćeno izravno iz Albanije u Egipat. Drugi koji su prebačeni u Albaniju završili su natrag u Italiji. Ista istraga navodi 54 incidenta koja su zahtijevala hitnu intervenciju u prvim danima rada centra u Gjadëru (Internazionale).

Pravni spor je odvojen i još nije riješen. Prema ažuriranju ECRE/ELENA-e, albanski model razmatra Sud Europske unije u spojenim predmetima C-706/25 i C-707/25, u kojima se ispituje jesu li ti centri usklađeni s pravom EU-a o azilu (ECRE/ELENA). Giorgia Meloni tvrdi da glasovanje u Parlamentu potvrđuje njezin pristup (La Nación). Sudovi se o tome još nisu izjasnili.

Spor oko novca i pitanje prava

Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis iznio je najkonkretniji rok: dogovori do kraja 2026., a početak rada centara od 2027. godine (Le Monde). Njemačka, iako sudjeluje u radnoj skupini za lokacije centara, nije potpisala pismo devetnaest čelnika (EUobserver).

Francuska i Španjolska ne mogu same blokirati uredbu jer se odlučuje kvalificiranom većinom, sustavom u kojem je potrebna potpora dovoljnog broja država i stanovništva Unije, pa pojedina država nema pravo veta. No Emmanuel Macron poručio je da će se Francuska protiviti financiranju centara iz proračuna EU-a, dok ih je Pedro Sánchez nazvao neučinkovitima i štetnima za odnose s tranzitnim zemljama o kojima Europa ovisi (Euronews, El País). Ne mogu srušiti zakon. Mogu otežati njegovo financiranje i političku obranu.

Uredba uklanja i jednu zaštitnu mjeru: žalbe protiv deportacije više ne bi automatski zaustavljale udaljavanje, nego bi suci odlučivali od slučaja do slučaja (European Parliament, Politis). Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava upozorio je da vlade ne mogu prebaciti odgovornost na druge kada je netko nezakonito zadržan ili mu je uskraćena učinkovita žalba (European Times). Amnesty upozorava na rizik zadržavanja ljudi u zemljama s kojima nemaju veze i u kojima nemaju pristup odvjetnicima (Amnesty).

Parlament je odobrio okvir. Vijeće ga još mora potvrditi. Država domaćin još mora pristati. Sudovi u Luxembourgu i Strasbourgu još moraju odlučiti prate li zaštite iz prava EU-a ljude i izvan granica Unije. Politički zamah postoji. Operativni odgovori nedostaju.