EU posuđuje €150 milijardi za istočne granice

Može li 150 mlrd. eura kreditnih linija s jamstvom EU-a dovoljno brzo pretvoriti političku odluku u protuzračne sustave i oklopna vozila na istočnoj granici Europe? Europska komisija sada se zadužuje na financijskim tržištima kako bi državama članicama omogućila kupnju oružja, što je za Uniju novi korak. Instrument pod nazivom SAFE (Security Action for Europe) Vijeće, u kojem vlade država članica donose odluke, usvojilo je u svibnju 2025. (Council, Commission). Ključno pitanje nije samo ima li novca, nego može li novac skratiti rokove isporuke.

SAFE nije europski vojni proračun. Komisija prikuplja sredstva, države ih posuđuju, a zatim ih same vraćaju. Financijska logika nalikuje programu SURE iz pandemije, kada je EU uz vlastito jamstvo posuđivao novac državama kako bi zadržale radnike u zaposlenju. Tada je cilj bilo tržište rada, sada je obrana; konstrukcija duga ostala je vrlo slična.

Nova je politička poluga u pravilima nabave. Najmanje 65 posto vrijednosti komponenti mora potjecati iz EU-a, Europskoga gospodarskog prostora ili Ukrajine, dok je najviše 35 posto ostavljeno za sadržaj izvan Europe (Council). Time se potražnja usmjerava prema europskim tvornicama, umjesto da se javnim novcem uglavnom financira gotova američka oprema.

Brzina je imala institucionalnu cijenu. SAFE je donesen na temelju članka 122. Ugovora o EU-u, krizne odredbe koja Vijeću omogućuje da djeluje samo. Europski parlament inače zajedno s vladama mijenja i odobrava europske zakone. Ovdje su zastupnici zaobiđeni u odluci o dugu koji će se otplaćivati desetljećima.

Poljska i Rumunjska: dva testa, isti jaz

Poljska je sporazum o zajmu iz SAFE-a potpisala u svibnju 2026., s ciljem da povuče oko 43,7 mlrd. eura zajmova i oko 6,5 mlrd. eura predujma (Bankier, Breaking Defense). Za državu na istočnom krilu NATO-a koja ubrzano obnavlja vojsku to su ozbiljni iznosi. No Varšava istodobno nastavlja kupovati američko oružje. Američka Agencija za obrambeno-sigurnosnu suradnju obavijestila je Kongres o prodaji 32 borbena zrakoplova F-35 i 96 helikoptera Apache Poljskoj (DSCA, DSCA). SAFE može financirati dio europske opreme, ali ne mijenja američku ulogu u poljskoj vojnoj strukturi. Poljska zato politički dobiva dvostruko: veliko zaduženje pod okriljem EU-a i neprekinutu sigurnosnu vezu sa SAD-om.

Rumunjska problem čini još vidljivijim. Bukurešt je izložen istim rizicima istočnog krila, ali ima manji fiskalni prostor. Najavljena američka prodaja 54 tenka M1A2 Abrams, procijenjena na 2,53 mlrd. dolara (DSCA), može stajati uz europske nabave koje bi bile prihvatljive za SAFE. Ako Rumunjska taj novac uglavnom iskoristi za kupnju gotovih sustava od velikih zapadnoeuropskih proizvođača, financiranje će ojačati francuske ili njemačke tvrtke, povećati rumunjski javni dug i malo učiniti za domaće industrijske kapacitete.

Tko dobiva narudžbe

Upravo je ta neravnoteža crta razdvajanja koju europski lideri radije zamagljuju. Njemačka je već uspostavila velik poseban fond za Bundeswehr i troši više od NATO-ova cilja od dva posto BDP-a. Berlinu SAFE nije potreban kao izvor financiranja; koristi mu kada narudžbe drugih država, poduprte europskim kreditom, završe u njemačkim tvornicama.

Francuska SAFE promatra kao instrument za stvaranje industrijske potražnje. Cipar je postao šesta država članica koja je formalizirala zajam iz SAFE-a, vrijedan 1,18 mlrd. eura, a razgovori su se, prema medijskim izvješćima, odnosili i na francuska oklopna vozila Griffon i Serval (CNA, Cyprus Mail). Za Pariz se jezik europske solidarnosti lako pretvara u narudžbe za francusku obrambenu industriju.

Obrazac je jasan: izložene istočne i južne države zadužuju se pod europskim znakom, a industrijski snažnije države jezgre preuzimaju narudžbe. Ako manji dužnici ne izbore udio u proizvodnji, ugovore o održavanju i prijenos dijela poslova na domaće tvrtke, SAFE može završiti kao mehanizam koji dug premješta prema istoku, a dobit prema zapadu.

Ljestvica koja nedostaje

Draghijevo izvješće o konkurentnosti upozorilo je da europski obrambeno-industrijski problem nije samo nedostatak novca, nego nedostatak razmjera i koordinacije (European Commission). SAFE rješava jedno usko grlo, ali ostavlja druga: rascjepkanu potražnju, duge rokove proizvodnje i ograničen kapacitet za naglo povećanje isporuka. Prema jednoj evidenciji, Komisija je do travnja 2026. podnijela sporazume za 18 zemalja (MilMag). Još nisu javno objavljeni podaci bez kojih se program ne može ozbiljno nadzirati: konačni popisi projekata, rokovi isporuke, rezervirani proizvodni termini i udjeli komponenti prema podrijetlu.

EU je izgradio stvaran sustav obrambenih zajmova. Hoće li iz njega proizaći sposobnosti koje se mogu rasporediti prije nego što europska ovisnost o američkoj vojnoj moći postane neodrživa, ili uglavnom paketi zajmova i industrijski dobici za države koje su već bile snažne, pitanje je na koje sama kreditna linija ne može odgovoriti.