EU produljuje besplatne emisijske dozvole

Europska komisija predložila je 17. srpnja sporije smanjivanje gornje granice emisija i produljenje besplatnih dozvola za onečišćenje tešku industriju najmanje do 2037., uz uvjet da tvornice zauzvrat dokažu ulaganja u čišću proizvodnju (priopćenje Komisije, Le Monde). No javna pravila još ne određuju što će se smatrati vjerodostojnim planom ulaganja ni što slijedi za poduzeća koja preuzmu dozvole, a obećano ne ispune (procjena učinka Komisije).

Sporiji pritisak

Europski sustav trgovanja emisijama, poznat kao ETS, tržište je na kojemu se određuje ukupna dopuštena količina emisija i trguje dozvolama unutar te granice. Elektrane i tvornice moraju imati jednu dozvolu za svaku tonu ispuštenog CO₂, a kako se ukupna granica iz godine u godinu smanjuje, dozvole postaju rjeđe i skuplje. Time se poduzeća potiče da smanje emisije ili ulože u čišće proizvodne postupke.

Komisija sada želi usporiti taj mehanizam. Gornja granica emisija smanjivala bi se za 3,7 % godišnje od 2031. do 2035., a od 2036. do 2040. samo za 1,7 %, umjesto sada planiranih 4,3 do 4,4 % (priopćenje Komisije, Reuters). U optjecaju bi ostalo više dozvola, pa bi slabio cjenovni pritisak koji tvornice gura prema čišćoj proizvodnji.

Besplatne dozvole za industrije čelika, cementa i kemikalija imale bi uvjete. Poduzeća bi dobivala 80 % dozvola nakon što predaju odobreni plan ulaganja, a preostalih 20 % tek nakon što dokažu da su ga provela (procjena učinka Komisije). Nova Banka za industrijsku dekarbonizaciju raspodijelila bi dodatnih 400 milijuna dozvola kao potporu ulaganjima (S&P Global).

Tko dobiva, tko plaća

Najveći dobitnici su energetski intenzivne tvornice. Njemačka, s velikom bazom proizvođača čelika i kemijske industrije, ima najviše koristi od takvog zaokreta (Deutschlandfunk). Poljska je predvodila koaliciju od dvanaest država koje su tražile sporije smanjivanje emisijske granice i prijedlog nazvala „prekretnicom” (Energetyka24).

Gube poduzeća koja su već uložila u zelenu proizvodnju. Švedski proizvođači čelika SSAB i Stegra znatno su ulagali u čelik proizveden uz pomoć vodika, računajući da će rast cijene ugljika s vremenom njihov čišći proizvod učiniti jeftinijim od konvencionalnog čelika. Ako tradicionalni proizvođači sada dobiju više besplatnih dozvola i više vremena, trenutak u kojemu čišća proizvodnja postaje cjenovno konkurentna pomiče se dalje u budućnost.

Trošak snose i državne riznice. Prihodi od dražbi u ETS-u od 2013. iznosili su otprilike 260 do 270 mlrd. eura, pri čemu je većina novca završavala u općim državnim proračunima (Update EU). Komisija sada želi da se najmanje 50 % budućih prihoda od dražbi usmjeri u industrijsku dekarbonizaciju (Europa Press, priopćenje Komisije). To znači manje novca za nacionalne klimatske fondove i opće proračune.

Pravilnik koji nedostaje

Dio fleksibilnosti može se ekonomski braniti. Čeličana ne može prijeći na vodik ako vodikova infrastruktura još ne postoji. Kupovanje vremena za takav prijelaz ima logiku.

Problem je u tome što prijedlog, prema dostupnim javnim dokumentima, ne sadržava obrazac koji bi pokazao što se smatra vjerodostojnim planom ulaganja. Tko piše kriterije? Tko provjerava provedbu? Što se događa ako poduzeće uzme dozvole i odgodi ulaganja? Komisija navodi da će ta pravila odrediti delegiranim aktima, dakle sekundarnim propisima koje sama izrađuje bez punog glasanja u Europskom parlamentu. Za dogovor ovakve vrijednosti, provedbeni mehanizam dolazi vrlo kasno.

Ekološke organizacije Bellona i European Environmental Bureau tvrde da prijedlog istodobno slabi tržište ugljika na više razina: sporijom granicom emisija, većim brojem besplatnih dozvola i slabijim mehanizmom za uklanjanje viška dozvola iz optjecaja (Bellona, EEB). Ako se zbog toga emisije ne smanje dovoljno, razlika će se morati nadoknaditi u sektorima poput prometa i grijanja kućanstava, gdje su smanjenja teža i skuplja.

Komisija je predložila industrijsku subvenciju plaćenu slabijim cjenovnim signalom za ugljik. Još nije pokazala pravila koja tu subvenciju pretvaraju u stvarno ulaganje.