EU zapeo oko mandata za Rusiju

Europska unija približava se odluci o imenovanju posebnog predstavnika za razgovore s Rusijom, ali problem nije samo u izboru osobe. Prema pravilima Unije, diplomata se može imenovati većinom glasova, dok se poruka koju bi trebao nositi u Moskvu mora dogovoriti jednoglasno među svih 27 vlada. Mjesec dana prije ključnih sastanaka, kandidati su već sporni, Moskva odbija samu ideju europskog posredovanja, a pojedine članice vode vlastite kanale.

Problem kandidata

Vladimir Putin je 9. svibnja kao poželjnog europskog sugovornika naveo bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera. Schröder je godinama bio u upravama ruskih energetskih kompanija. „Od svih europskih političara, najradije bih razgovarao sa Schröderom”, rekao je Putin na konferenciji za novinare povodom Dana pobjede (Deutschlandfunk). Berlin je ponudu nazvao „lažnom” i dijelom ruske „hibridne strategije” (Euronews). Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas ocijenila je da bi prihvaćanje ruskog prijedloga značilo da Schröder „sjedi s obje strane stola” (Spiegel, Kyiv Independent).

Nakon što je Schröder otpao, otvorilo se stvarno pitanje: tko uopće može govoriti s Moskvom u ime Europe. Angela Merkel isključila je samu sebe, uz obrazloženje da posrednik bez političke moći kod Putina nema vjerodostojnost (Open Online). Takva logika iz igre izbacuje gotovo sve umirovljene državnike koji se spominju, od Draghija i Prodija do Niinistöa, te izbor sužava na aktualne čelnike. Kao najjači kandidat izdvaja se finski predsjednik Alexander Stubb. Za Corriere della Sera rekao je 11. svibnja da je „vrijeme da Europa razgovara s Rusijom”, ali uz uvjet da se to čini s pozicije snage, jasnim mandatom i uz pristanak Ukrajine (Yle, Polsat News).

Kallas se 11. svibnja sama ponudila za tu ulogu, no diplomatski izvori rekli su Politicu nekoliko dana poslije da se povukla iz razmatranja. Zbog njezine tvrde linije prema Moskvi, izgledno je da Kremlj ne bi pristao na ozbiljan angažman (1news.az). Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov to je praktično potvrdio rekavši da je „u najboljem interesu Kallas da ne bude pregovaračica” (Azernews).

Institucionalna zamka

Prema članku 33. Ugovora o Europskoj uniji, posebni predstavnik može se imenovati kvalificiranom većinom, sustavom u kojem velike države imaju veću težinu, ali nijedna članica ne može sama zaustaviti odluku. Mađarska i Slovačka, dakle, ne mogu vetom srušiti osobu. No stvarni mandat izaslanika, odnosno pozicije koje bi trebao zastupati u Moskvi, mora jednoglasno odobriti Vijeće. To znači da svaka vlada može blokirati sadržaj (BST-Europe, Euronews). Europa može izabrati diplomata, ali mu možda neće moći dati politički alat za rad.

Slovački premijer Robert Fico već je pokazao kako taj problem izgleda u praksi. Od 8. do 9. svibnja bio je u Moskvi, dva sata razgovarao s Putinom i tvrdio da nosi poruku Zelenskog, sve bez koordinacije s Europskom unijom (Netky.sk, TA3). Njemački kancelar Friedrich Merz potom je otkazao planirani posjet Bratislavi. Poljska istodobno gradi usporedni kanal kroz Bukureštansku devetku, skupinu istočnoeuropskih članica NATO-a, koja je 13. svibnja poručila da svaki mir mora biti „pravedan” prema istočnom krilu. Predsjednik Nawrocki upozorio je na opasnost da velike sile ponovno pregovaraju preko glava manjih država (PISM).

Što Moskva zapravo želi

Peskov je 14. svibnja rekao da Europa „ne može biti dobronamjeran posrednik” jer je „zapravo izravni sudionik rata” (The Moscow Times). Ruski preduvjeti nisu se promijenili od lipnja 2024.: Ukrajina se prije početka razgovora mora povući iz četiriju oblasti i odreći članstva u NATO-u. Washington, pak, tvrdi da samo on ima posredničku ulogu. Američki državni tajnik Rubio izjavio je 14. svibnja da su Sjedinjene Države „jedina zemlja na svijetu koja može posredovati”.

Poticaj za europskog izaslanika ipak nije došao iz Bruxellesa, nego iz Kijeva. Zelenski je na travanjskom summitu na Cipru rekao da Europa mora biti „za pregovaračkim stolom”, a njegov ministar vanjskih poslova predložio je konkretan prekid vatre oko zračnih luka kao prvi rezultat koji bi Europa mogla isposredovati (Kyiv Independent, Ukrainian Pravda). Ukrajina ne traži neutralnog posrednika, nego zagovornika za stolom. Zato je izbor gotovo nerješiv: kandidat dovoljno čvrst za Kijev bit će neprihvatljiv Moskvi, a ime prihvatljivo Kremlju izazvat će otpor u većem dijelu Europe.

Odluka će se oblikovati u tri koraka: na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova u formatu Gymnich 27. i 28. svibnja, zatim na formalnoj sjednici Vijeća 15. lipnja te na summitu Europskog vijeća 18. i 19. lipnja. Do tada će Europa morati odgovoriti na pitanje koje izbjegava već tri godine: što točno želi reći Rusiji.