EU Njemačkoj odobrava dvostruke energetske potpore

Europska komisija tiho je otvorila Njemačkoj prostor da 2026. istu potrošnju električne energije podupre dvama oblicima državne pomoći. Tvornice koje ispunjavaju uvjete moći će kombinirati naknadu za cijenu električne energije s novijim berlinskim modelom industrijske cijene struje. Njemačkoj teškoj industriji to smanjuje račun za energiju, ali istodobno otvara pitanje počiva li europsko tržišno natjecanje još na zajedničkim pravilima ili sve više na dubini državne blagajne.

Širi njemački paket mogao bi proračun stajati dodatnih 1 mlrd. eura. Sama industrijska cijena struje dio je programa vrijednog oko 3,8 mlrd. eura za razdoblje od 2026. do 2028., s ciljem da prihvatljiva potrošnja bude blizu 50 €/MWh. Pravni okvir daje privremeni krizni režim Komisije, koji prostor za izvanredne potpore ostavlja otvorenim do 31. prosinca 2026..

Kako popust funkcionira

Naknada za cijenu električne energije vraća dio troška ugljika koji je ugrađen u račune za struju. Industrijska cijena struje smanjuje sam račun izravno. Ključna je promjena u tome što njemačke tvrtke više ne moraju birati između ta dva instrumenta: ista jedinica električne energije može dobiti obje potpore, što njemačka industrija čelika opisuje kao dvostruki mehanizam rasterećenja za energetski intenzivne korisnike.

Računica je važna, ali mehanizam je još važniji. Berlin pokriva dovoljno veleprodajnog troška električne energije da prihvatljivu potrošnju približi razini od 50 €/MWh. Prema kriznim pravilima, potpore energetski intenzivnim poduzećima mogu porasti s 50 na 70 posto prihvatljivih troškova električne energije, bez dodatnih uvjeta vezanih uz zelena ulaganja.

Njemačka pritom ima stvaran industrijski problem. Energetski intenzivni sektori zapošljavaju gotovo milijun ljudi i stvaraju oko 17 posto industrijske bruto dodane vrijednosti. Proizvodnja je i dalje približno 12 posto ispod razine prije pandemije, dok je energetski intenzivna proizvodnja u travnju 2026. bila samo 0,9 posto viša nego godinu ranije. Berlin kupuje vrijeme za oslabljene tvornice, a ne subvencionira industrijski uzlet.

Trošak prelazi granice

Prvi dobitnici su njemačka postrojenja. Prvi platitelji su njemački porezni obveznici. No pritisak se zatim prelijeva na jedinstveno tržište, jer konkurenti prodaju u istim europskim lancima opskrbe, ali bez jednake fiskalne zaštite.

Računi industrije za struju nisu samo veleprodajna cijena električne energije. U njih ulaze mrežarine, porezi, naknade i zaštitni ugovori kojima se tvrtke unaprijed štite od tržišnih oscilacija. Francuska pokazuje u čemu je problem: visokonaponske mrežarine za korisnike, uključujući velike industrijske potrošače, porast će u prosjeku 3,34 posto od 1. kolovoza 2026.. Francuska kemijska ili čeličana može imati pristup niskougljičnoj električnoj energiji, ali se i dalje natječe s njemačkim pogonima kojima konačni račun snižava savezni proračun.

Italija ima teži izbor. Njezine su tvrtke 2025. plaćale prosječne troškove električne energije od 278 €/MWh, nasuprot 242 €/MWh u Njemačkoj, 183 €/MWh u Francuskoj i 171 €/MWh u Španjolskoj. Rim može preuzeti ideju, ali teško i njezin opseg: talijanski Parlamentarni ured za proračun procjenjuje manjak u 2026. na 2,9 posto BDP-a, a dug na 138,6 posto BDP-a. Kopiranje Njemačke značilo bi povećavati dug kako bi se ublažio problem energetskih troškova.

Poljska je istodobno na obje strane bilance. Njemačka industrija kupuje od poljskih dobavljača, pa očuvanje njemačkih pogona podupire narudžbe preko granice. No poljske tvrtke koje troše 500 do 2.000 MWh već plaćaju električnu energiju 19,15 eura za 100 kWh, iznad prosjeka EU-a od 18,37 eura. Njemačka potpora tako može čuvati poljsku potražnju u višim dijelovima lanca, a istodobno slabiti poljske proizvođače koji se natječu s njemačkima.

Za Švedsku je sporno samo pravilo igre. Južna švedska cjenovna zona SE4 ima cijene električne energije otprilike na njemačkoj razini, dok švedska industrija traži elektrifikaciju uz stabilna pravila EU-a. Ako se slične cijene susretnu s nejednakim potporama, prednost više ne dolazi iz produktivnosti, nego iz javnog proračuna.

Što još treba provjeriti

Ključni dokument koji nedostaje jest cjelovita odluka Komisije kojom se dopušta kumuliranje potpora na istu količinu električne energije. Opći okvir za državne potpore jest javan, ali iz dostupnih materijala nije jasno koji su njemački zaštitni mehanizmi, tko točno ulazi u krug korisnika i kako će se provoditi nadzor.

Ne postoji ni pregled po pojedinim postrojenjima koji bi pokazao tko prima složenu potporu. Eurostat upozorava da se cijene električne energije za ne-kućanske potrošače razlikuju prema razredima potrošnje i uključuju energiju, opskrbu, mrežne troškove, poreze i naknade, pa nacionalni prosjeci mogu prikriti gotovo jednako koliko i otkriti.

Njemačka industrija čelika već traži trajnu ukupnu industrijsku cijenu struje od 50 €/MWh. Ako se privremena krizna pomoć pretvori u stalno njemačko pravo na subvencioniranu energiju, ravnoteža jedinstvenog tržišta pomiče se od zajedničke discipline prema državi članici koja može najviše potrošiti.