Digitalni identiteti prelaze granice EU-a

Digitalnu vozačku dozvolu već možete pokazati policajcu u Italiji, putovnicu otvoriti u grčkoj državnoj aplikaciji, a dokument elektronički potpisati mobitelom u Poljskoj. Problem počinje čim prijeđete granicu: ista vjerodajnica najčešće ne vrijedi za najam automobila u drugoj državi članici, otvaranje bankovnog računa ili dokazivanje dobi na stranoj internetskoj stranici. Upravo je taj jaz između nacionalne praktičnosti i europske stvarnosti razlog zbog kojeg Bruxelles gura europski digitalni novčanik identiteta.

Sigurna mapa na mobitelu, ne državna baza podataka

Europski digitalni identitetski novčanik, uveden Uredbom 2024/1183, zamišljen je kao sigurna mapa na mobitelu u kojoj se čuvaju provjerene činjenice o osobi. Državno tijelo ili ovlaštena institucija digitalno potvrđuje određeni podatak: da imate valjanu vozačku dozvolu, da ste stariji od 18 godina ili da je vaša diploma vjerodostojna. Te se potvrde čuvaju lokalno na uređaju, a korisnik bira koji će podatak podijeliti.

Najjednostavnije rečeno, to je kao da zaštitaru pokažete potvrdu „stariji od 18” umjesto cijele putovnice. Tehnički se to naziva selektivnim otkrivanjem podataka, a važnije je od bilo koje pojedinačne nacionalne aplikacije. Umjesto da internetskoj stranici za najam automobila šaljete presliku putovnice, dijelite samo potvrđenu tvrdnju da osoba ima valjanu dozvolu. Za usluge s dobnom granicom Europska komisija na istom načelu razvija provjeru dobi uz očuvanje privatnosti: odgovor da ili ne, bez otkrivanja imena, adrese ili datuma rođenja.

Novčanik potpisane potvrde čuva na uređaju, a ne na središnjem poslužitelju. Njemačka službena stranica za EUDI-Wallet naglašava lokalnu pohranu i nadzor korisnika nad podacima. Arhitektura je zato bliža zaključanoj mapi s provjerenim karticama u mobitelu nego registru za nadzor građana.

Nacionalne aplikacije pokazuju da potreba postoji

Nekoliko država već ima korisne digitalne identifikacijske aplikacije, ali svaka od njih zasad uglavnom staje na granici. Najdalje je otišla Poljska: samo je digitalnu vozačku dozvolu u aplikaciji mObywatel aktiviralo 7 milijuna korisnika (Gazeta), a od srpnja 2026. aplikacija nudi i besplatan elektronički potpis za svakodnevne dokumente (PAP Mediaroom). Grčki gov.gr Wallet sada uključuje i običnu putovnicu za identifikaciju unutar zemlje. Talijanski IT-Wallet u aplikaciji IO nudi digitalnu vozačku dozvolu, pravno valjanu pri cestovnim kontrolama u Italiji.

Te aplikacije dokazuju da potražnja postoji. Ne dokazuju još da sustavi međusobno razgovaraju. Poljski tehnološki mediji upozoravaju da putnici u inozemstvu i dalje trebaju klasičnu putovnicu. Grčka digitalna putovnica vrijedi za identifikaciju u zemlji, ali ne i za međunarodne granične kontrole. Svaki je novčanik zasad vlastiti otok.

Tehnologija nije najteži dio

Pravni okvir već postoji. Teži dio tek slijedi: do kraja 2027. banke, internetske stranice i javne službe diljem Europske unije mogle bi morati prihvaćati vjerodajnice iz digitalnog novčanika, a ne samo nacionalne dokumente (Fintech Global). Talijanska tehnička dokumentacija opisuje tamošnji novčanik kao sustav koji se postupno usklađuje s europskim modelom, što znači da ni najnaprednije države nisu završile posao.

Pitanje privatnosti nije sporedno, ali odgovor ovisi o pravilima upravljanja. Njemački stručnjaci upozorili su na rizik širenja namjene sustava i nejasnu odgovornost u slučaju zlouporabe (taz). Dobro uređen novčanik može smanjiti količinu podataka koju građani dijele, osobito u usporedbi sa slanjem preslike putovnice za svaku transakciju. Loše uređen sustav mogao bi, naprotiv, učiniti provjere identiteta uobičajenima i ondje gdje je anonimnost dosad bila normalna. Ishod će manje ovisiti o kriptografiji, a više o pravilima koja će odrediti kada se identitet smije tražiti i tko snosi odgovornost.

Europa ovdje pokušava ponoviti ono što je već učinila s platnom infrastrukturom. Kartica Visa u novčaniku radi preko granica upravo zato što su desetljeća standardizacije učinila sustav gotovo nevidljivim. Digitalni identitet sada pokušava isti prijelaz: od nacionalnih aplikacija koje funkcioniraju kod kuće prema vjerodajnicama koje vrijede dok putujete. Tehnologija postoji, zakon je napisan. Pravi test bit će hoće li šalter za najam automobila u Španjolskoj, banka u Belgiji ili internetska stranica za provjeru dobi u Njemačkoj prihvatiti potvrdu izdanu negdje drugdje.