Sporazum EU-a i Nigerije čeka eurozastupnike

Povjerenik EU-a za migracije Magnus Brunner i nigerijska ministrica vanjskih poslova Bianca Odumegwu-Ojukwu potpisali su u utorak, 10. studenoga, u Abuji prvi sporazum o ponovnom prihvatu između EU-a i Nigerije, izvijestio je austrijski ORF (ORF). Sporazum bi trebao ubrzati deportacije Nigerijaca koji nemaju pravo boraviti u Europi. Zasad nema pravnu snagu, njegove odredbe nisu dostupne javnosti, a deportacija i dalje ovisi o putnim ispravama koje mogu izdati samo nigerijske vlasti.

Potpisan tekst koji javnost ne može pročitati

Sporazum o ponovnom prihvatu obvezuje jednu zemlju da primi natrag osobe koje nemaju pravo ostati na području druge zemlje, nakon što im je zakonito naložen odlazak. Ne odlučuje o tome tko ima pravo na azil. Pravila za dodjelu azila ostaju nepromijenjena.

Potpis u utorak prvi je od tri koraka. Vijeće, u kojem sjede ministri država članica, odobrilo je potpisivanje samo uz uvjet da sporazum poslije bude konačno sklopljen (odluka Vijeća o potpisivanju). Slijed je zatim jasan: zastupnici Europskog parlamenta prvo moraju dati suglasnost, a tek nakon toga ministri mogu donijeti konačnu odluku (napomena Vijeća).

Javnost ne može procijeniti što bi zastupnici odobrili. Potpisani tekst, ST 12944/26, nosi oznaku LIMITE, kojom Vijeće označava dokumente ograničene dostupnosti, a Vijeće ga namjerava objaviti tek uz odluku o konačnom odobrenju (austrijski parlament).

Jedini javni opis nacrta dao je Colm Brophy, irski državni ministar. U Dáilu, donjem domu irskog parlamenta, rekao je da nacrt određuje rokove za izdavanje putnih isprava te obuhvaća i neke osobe bez državljanstva i državljane trećih zemalja, odnosno osobe koje nisu ni Nigerijci ni građani EU-a (rasprava u Dáilu). Upravo bi ti rokovi mogli utjecati na ishod postupaka. No Brophy je opisao nacrt, a ne odredbe potpisanog sporazuma.

Zašto su pregovori trajali deset godina

Ministri su 12. rujna 2016. dali Europskoj komisiji mandat za pregovore. Još je 2024. izvješće Vijeća o napretku navodilo da se čeka odgovor nigerijskog ministarstva pravosuđa na jedno od otvorenih pitanja (izvješće Vijeća za 2024.).

Abuja je tražila više od sporazuma o povratku. Nigerijsko ministarstvo vanjskih poslova zalagalo se za pomoć pri ponovnoj integraciji povratnika, ulaganja u infrastrukturu i šire mogućnosti zakonitog rada Nigerijaca u Europi (nigerijsko ministarstvo vanjskih poslova). Kad su pregovarači 23. ožujka 2026. parafirali tekst, zajedničko priopćenje razgovore o zakonitim migracijama i vizama ostavilo je za buduće zadaće (priopćenje iz ožujka).

Tako svaka strana ima nešto što treba drugoj. Nigerijski zahtjevi ovise o budućim europskim odlukama, od kojih se mnoge donose u glavnim gradovima država članica. Europi je i dalje potrebna suradnja Nigerije kad deportirana osoba stigne bez važeće putovnice.

Razlika između naloga i povrataka

Povratci se provode i bez sporazuma. Čarter-let koji je nadziralo talijansko tijelo za zaštitu prava osoba lišenih slobode sletio je u Lagos 26. rujna, s 58 osoba, od kojih je 46 došlo iz Italije (talijanski nadzor povrataka).

Razmjer problema vidi se u ograničeno dostupnoj procjeni Europske komisije koju je objavio Statewatch. Države EU-a su 2023. izdale 11.120 naloga za odlazak koji su se odnosili na Nigerijce, ali provele 1.175 povrataka. U istom razdoblju Nigeriji su uputile 1.873 zahtjeva da prihvati povratak, a izdano je 857 hitnih putnih isprava (Statewatch). Ti se brojevi ne odnose nužno na iste osobe praćene tijekom vremena. Pokazuju velik jaz između naloga i ostvarenih povrataka, ali ne i u kojoj fazi pojedinačni postupci zapinju.

Dosadašnje iskustvo ne daje mnogo razloga za očekivanje da će sam potpis ukloniti taj jaz. Europski revizorski sud utvrdio je da je prosječna stopa povratka Nigerijaca od 2014. do 2018. bila oko 25 posto te da se stopa povratka nije jasno podudarala s napretkom pregovora o ponovnom prihvatu (Europski revizorski sud).

Dio medijskih napisa otišao je dalje od dostupnih dokaza. Nizozemski dnevnik De Telegraaf objavio je da će migranti kojima je odbijen zahtjev za ostanak biti vraćeni u roku od 30 dana (De Telegraaf). Taj se rok od 30 dana odnosi na zaseban Sporazum iz Samoe, partnerski ugovor EU-a s afričkim, karipskim i pacifičkim državama. Ondje je riječ o roku za odgovor na zahtjev za povratak, a ne o roku za slanje osobe zrakoplovom (Sporazum iz Samoe).

Sporazum koji je Brunner potpisao zapisuje postupak koji Italija i druge zemlje već provode od slučaja do slučaja. Njegova je moguća prednost u zajedničkim rokovima i pravilima za izdavanje dokumenata, no nitko izvan kruga pregovarača još nije pročitao te odredbe. Prije glasovanja zastupnika Europskog parlamenta Vijeće im mora predočiti tekst, a pri konačnom odobrenju trebalo bi ga i objaviti, kako je obećalo. Europska komisija, čija je procjena dala podatke za 2023., može pokazati rastu li poslije zahtjevi, izdavanje dokumenata i ostvareni povratci. Dok se ne dogodi oboje, brže deportacije u Nigeriju ostaju službeno obećanje, a sam potpis ne dokazuje da će se postupak ubrzati.