EU naknada za pakete još nema cijenu

Europski parlament izglasao je 16. rujna zamjenu cjelokupnog Carinskog zakonika Unije, čime se uvodi naknada za obradu robe koja se izravno iz trećih zemalja šalje potrošačima u Europi. U naslovima diljem Europe odmah su se pojavili iznosi od 2, 7 pa čak i 10 eura po paketu. Nijedan od tih iznosa nije propisan. Europska komisija naknadu još nije odredila, a iznos, način izračuna i pojedinosti naplate tek trebaju biti uređeni dodatnim propisima koji još nisu izrađeni (Europski parlament, EUnews).

Parlament je odredio tko će carinskim tijelima odgovarati kada pošiljka stigne na granicu. Prema uobičajenom modelu to će biti internetska trgovinska platforma, poput Temua, Sheina ili AliExpressa, a ne kupac. Platforma se za potrebe carine smatra uvoznikom te je odgovorna za podatke, carine i usklađenost s propisima (Brussels Times). Naplata mora početi najkasnije 1. studenoga 2026., ali tek nakon što Komisija pripremi provedbeni sustav.

Dva odvojena davanja, a ne jedno

Zabuna ima posljedice jer se u priči preklapaju dva odvojena instrumenta, a većina izvještaja prikazuje ih kao jedan. Fiksna carina od 3 eura, koja je na snazi od 1. srpnja na temelju Uredbe (EU) 2026/382, ukinula je dosadašnje izuzeće koje je omogućavalo da pošiljke vrijedne do 150 eura uđu u EU bez carine. Riječ je o carini koja se obračunava po kategoriji proizvoda u pošiljci, a ne po paketu. Paket s košuljama i maskicom za telefon može zato podlijegati carini od 6 eura, a ne 3 eura. Poljski carinski podaci pokazuju razmjere: vlasti su u prethodnih godinu dana obradile više od 26 milijuna pošiljaka s približno 130 milijuna kategorija proizvoda, odnosno prosječno oko pet kategorija po pošiljci (Prawo.pl).

Naknada za obradu nešto je drugo. Njezina je svrha carinskim tijelima nadoknaditi stvarne troškove obrade podataka o internetskoj trgovini, analize rizika i pregleda robe. Dodaje se na carinu od 3 eura, ne zamjenjuje je (RTL Belgium). Iznos od 2 eura koji se pojavljivao u medijskim napisima bio je jedna od opcija razmatranih u pregovorima. Iznosi od 7 i 10 eura bili su lobistički zahtjevi Poljske komore za e-trgovinu i europskog udruženja tekstilne industrije Euratexa (dlaHandlu.pl, Fakt). Nijedan od tih iznosa nije postao dio propisa.

Granica se pomaknula, roba nije

Carina od 3 eura već je promijenila logistiku. Belgijska carina zabilježila je u srpnju pad od 53 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine u broju malih paketa u zračnoj luci Liège, dok je broj pojednostavljenih carinskih deklaracija pao otprilike za polovinu (Boursorama/AFP, The Loadstar). U srpnju i kolovozu broj pošiljaka izvan EU-a u Nizozemskoj pao je za 46 posto (To Brief). Sličan pad zabilježen je u Sloveniji i Francuskoj.

Ukupna tonaža tereta u Liègeu u istom je razdoblju porasla za 4 posto (Aktus-CCI). Broj standardnih deklaracija za skupne pošiljke povećao se za oko tri milijuna. Nizozemska carina izričito je navela da se strane internetske trgovine preusmjeravaju na uvoz velikih pošiljaka i skladištenje robe u EU-u (Euronews). Shein i Temu navodno grade logističke kapacitete za obradu narudžbi u okolici Wrocława u Poljskoj. Pošiljka poslana iz poljskog skladišta potrošaču u Njemačkoj više nije uvoz. Roba je i dalje ušla u EU kao skupna pošiljka, deklarirana, oporezovana i podvrgnuta carinskom nadzoru, ali završni dio dostave odvija se unutar države.

Pitanje je poboljšava li to provedbu pravila ili samo premješta nadzor. Na graničnim mjestima za obradu pošiljaka smanjuje se obujam posla, dok ga dobivaju inspekcije u skladištima, tijela nadležna za sigurnost proizvoda i nadzor domaćeg tržišta.

Tko plaća, a tko dobiva

Najjasniji su dobitnici trgovci iz EU-a. Natjecali su se s prodajnim kanalom u kojem se pri izravnom uvozu carina uopće nije plaćala. Ta je prednost nestala. Carinska tijela dobivaju jasno određenog odgovornog subjekta, platformu s podacima i financijskim kapacitetom, umjesto da prate milijune pojedinačnih primatelja.

Ishod za potrošače manje je jednoznačan. Svaka fiksna naknada najviše pogađa kupnje male vrijednosti: sama postojeća carina od 3 eura iznosi 60 posto cijene proizvoda od 5 eura, i to prije PDV-a. Nijedna platforma nije se javno obvezala preuzeti troškove niti je objavila kako će ih prebaciti na kupce (Tagesschau). Velike platforme mogu troškove usklađivanja rasporediti na velik broj pošiljaka i ulagati u skladišne kapacitete u EU-u. Mali prodavatelji iz trećih zemalja to ne mogu. Reforma bi mogla izjednačiti uvjete tržišnog natjecanja između europskih i trgovaca izvan EU-a, a istodobno ojačati najveće platforme u odnosu na manje konkurente.

Ključ odluke Parlamenta jest lanac odgovornosti: platforma odgovara carinskim tijelima, Komisija određuje naknadu, a stvarni iznos koji će platiti potrošač i dalje nije odlučen. Tko god navodi konkretnu doplatu, prodaje sigurnost koju propis ne sadrži.