EU fondovi pred rokom za isplatu

Ministri financija država članica ovog su tjedna otvorili dva dosjea koja na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog. Jedan određuje hoće li države doista dobiti novac iz europskog fonda za oporavak. Drugi određuje tko će ubuduće imati stvarnu kontrolu nad europskim financijskim pravilima.

Prvi je hitan: odobrenje izmijenjenih planova oporavka za devet država članica, među njima Cipar, Litvu, Finsku, Njemačku, Mađarsku i još četiri zemlje (Cyprus Mail). Drugi je dugoročniji i politički osjetljiviji: irski potpredsjednik vlade Simon Harris, koji je vodio sastanak u sklopu irskog predsjedanja Vijećem EU-a, objavio je da ima jednoglasnu potporu za dogovor o pregovaračkom stajalištu do listopada o prijenosu dijela financijskog nadzora na europsku razinu (RTÉ).

Ugovor je odobren. Novac nije.

Mehanizam za oporavak i otpornost, poznat kao RRF, ne funkcionira kao obična isplata iz proračuna, nego kao ugovor s uvjetima. Država predaje plan reformi i ulaganja, Europska komisija i Vijeće ga odobravaju, a novac se isplaćuje tek kada se ispune dogovorene etape: usvoje zakoni, osnuju institucije, provedu projekti (EUR-Lex, ECA). Kada se izmijenjeni plan odobri, mijenja se ono što je država obećala. Time se novac još ne pušta.

Ta razlika sada postaje presudna jer se RRF zatvara. Sve preostale etape moraju biti dovršene do 31. kolovoza 2026., zahtjevi za isplatu predani do 30. rujna, a završne isplate provedene do kraja godine. Nakon toga neiskorišteni novac trajno propada (European Parliament Research Service).

Cipar dobro pokazuje razmak između političkog odobrenja i stvarne provedbe. Ministar financija Makis Keravnos otišao je u Bruxelles s ažuriranim planom, ali ciparski parlament još mora usvojiti zakon kojim se osniva novo tijelo za razvoj poslovanja. Ako upravni odbor ne bude imenovan do kraja kolovoza, u opasnosti je oko 50 do 69 milijuna eura bespovratnih sredstava (Philenews).

Rumunjska nije među devet država čiji su izmijenjeni planovi upravo odobreni, ali je upozorenje što se događa kada problem postane veći. Bukurešt je već izgubio oko 500 milijuna eura nakon neuspjelog zahtjeva za isplatu, dok dodatnih 8,7 milijardi eura ovisi o tome može li parlament prije kasnokolovoškog roka usvojiti devet preostalih zakona (Digi24, Romania Insider). Početkom lipnja i Rumunjska i Cipar imali su manje od polovice etapa koje su ocijenjene kao ispunjene (European Parliament Research Service).

Tko dobiva naknade, a tko moć?

Drugi dosje preživjet će rokove RRF-a. Cilj je jednostavan: poduzeću iz jedne države članice trebalo bi biti lakše prikupiti kapital od ulagatelja u drugoj. Danas su europska tržišta kapitala podijeljena na 27 nacionalnih sustava, svaki sa svojim regulatorom, pravilima i naknadama. Paket za integraciju tržišta i nadzor, MISP, zakonodavni je pokušaj da se ti sustavi povežu (Irish Presidency).

Načelno se svi slažu s integracijom. Sukob počinje kod pitanja tko što nadzire. MISP bi mogao prebaciti nadzor nad velikim upraviteljima fondova s nacionalnih regulatora na ESMA-u, Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala sa sjedištem u Parizu, koje koordinira pravila za tržišta vrijednosnih papira u EU-u (WealthBriefing). Time bi se i regulatorne naknade, koje financijska društva plaćaju svojem nadzorniku, preusmjerile s nacionalnih tijela prema ESMA-i.

Za izdavatelje koji posluju preko granica i za veće ulagatelje manje rascjepkanosti znači niže troškove usklađivanja s pravilima i kvalitetnije tržišne podatke (European Parliament Research Service). Za mala financijska središta to je izravan udar na prihode njihovih regulatora. Malteški financijski regulator MFSA prošle je godine već zabilježio manjak od 1,3 milijuna eura uz oko 25,6 milijuna eura regulatornih prihoda (The Shift News). Ako ESMA preuzme nadzor nad najvećim fondovskim skupinama, naknade odlaze u Pariz, dok trošak preostalog nacionalnog nadzora ostaje kod kuće. Luksemburški CSSF, koji nadzire jednu od najvećih europskih fondovskih industrija, suočava se s istom računicom iz drukčijeg položaja: ima dovoljno razmjera da apsorbira promjenu, ali svaka funkcija prebačena u Pariz smanjuje njegovu institucionalnu težinu (CSSF).

Harris je listopad postavio kao rok do kojega bi vlade trebale dogovoriti zajedničko stajalište, čime bi se otvorili pregovori s Europskim parlamentom o konačnom zakonu (Council). Taj će rok pokazati prihvaćaju li vlade razmjenu: dublja tržišta kapitala u zamjenu za premještanje regulatorne moći iz nacionalnih prijestolnica u Pariz.

Odobriti europske planove lakši je dio posla. Provesti ih znači odreći se novca ili dijela nacionalne kontrole. Kod fondova za oporavak devet vlada ima oko sedam tjedana da dokaže da je ispunilo obećano, inače novac nestaje. Kod financijskog nadzora svih 27 vlada ovog je tjedna podržalo integraciju, ali i dalje drži poluge koje tržišta zadržavaju u nacionalnim okvirima. Prva utrka ima tvrd rok. Druga ima otporniju prepreku.