EU riskira €90 billion zbog reparacija

EU nije uzeo 3,2 mlrd. eura s ruskih zamrznutih računa i prebacio ih Kijevu. Europska komisija 25. lipnja isplatila je taj iznos kao prvu ratu zajma Ukrajini vrijednog 90 mlrd. eura (Europska komisija/ESVD). Novac je prikupljen zaduživanjem EU-a na tržištu obveznica. Zamrznute ruske rezerve u tom su mehanizmu osiguravajući element, ali stvarni financijski rizik prebačen je na države članice. I dalje nije riješeno tko snosi gubitak ako Rusija nikada ne plati odštetu Ukrajini.

Kako zajam zapravo funkcionira

EU prodaje obveznice ulagateljima, prikupljeni novac posuđuje Ukrajini, a uvjeti zajma postavljeni su neuobičajeno. Ukrajina glavnicu vraća samo ako Rusija jednom plati ratne reparacije ili drugi oblik naknade štete. Pravnici takvu konstrukciju zovu „limited recourse”, odnosno ograničeno pravo naplate. Jednostavnije rečeno: ako Rusija ne plati, gubitak ostaje vjerovniku (White & Case).

Raniji, izravniji plan da se ruske rezerve jednostavno predaju Ukrajini zaustavljen je zbog pravnih prigovora i političkog otpora unutar EU-a (Euronews). Kompromis je zato oblikovan u tri koraka. Prvo, zamrznute su rezerve ruske središnje banke, oko 210 mlrd. eura, uglavnom u gotovini i vrijednosnim papirima kod europskih financijskih institucija. Rusija ih ne može premjestiti ni koristiti, ali je i dalje njihov pravni vlasnik.

Drugo, izdvajaju se kamate i prinosi koje ta zamrznuta imovina stvara dok stoji blokirana. Propisi EU-a traže da se taj prihod odvoji i usmjeri prema potpori Ukrajini (Europska komisija/ESVD, Ashurst). Treće, tim se prihodima pomaže pokriti kamata koju EU plaća na obveznice izdane radi ukrajinskog zajma. Komisija navodi da je Ukrajini iz takvih prihoda već osigurano 3,8 mlrd. eura (Europska komisija/ESVD).

No ti prihodi ne pokrivaju cijeli trošak. Države članice, prema procjeni, plaćaju oko 3 mlrd. eura godišnje troška zaduživanja na zajednički dug (Euronews). Mehanizam ima i ugrađenu slabost: prihod se smanjuje kada padaju kamatne stope. Europska središnja banka, koja određuje kamatne stope u eurozoni, već ih snižava, što vjerojatno znači da zamrznute rezerve s vremenom stvaraju manje prihoda, iako nije jasno koliko se brzo taj učinak prelijeva.

Belgija je na liniji najvećeg rizika

Većina zamrznutih ruskih rezervi nalazi se u Euroclearu, belgijskoj tvrtki koja obrađuje prekogranične financijske transakcije. Kada se obveznice ili dionice prenose između država, Euroclear je posrednik. Zbog te koncentracije Belgija je izložena drukčije od ostalih članica.

Belgijski premijer Bart De Wever upozorio je da bi izravna zapljena rezervi, dakle oduzimanje glavnice, a ne samo korištenje prihoda, značila izvlaštenje bez suvremenog presedana te mogla potkopati povjerenje u Euroclear i međunarodni položaj eura (Ground News). Belgija zato traži da sve države članice podijele pravni rizik prije bilo kakvih daljnjih koraka.

Taj se rizik već materijalizira. Ruska središnja banka osporila je neograničeno zamrzavanje pred Općim sudom EU-a u Luxembourgu, tvrdeći da se njime krše vlasnička prava i suvereni imunitet (Ashurst). Ako sud suzi pravni temelj zamrzavanja, mogla bi se urušiti čista razlika između „korištenja prihoda” i „diranja glavnice”, a prve bi posljedice osjetila Belgija.

Tko dobiva, a tko plaća račun

Ukrajina je neposredni dobitnik. Premijerka Svyrydenko potvrdila je da je 3,2 mlrd. eura već u državnom proračunu i da se njima financiraju plaće u javnom sektoru i mirovine (Ukrainska Pravda). Ove godine očekuju se još dvije rate: 3,7 mlrd. eura u rujnu i 1,45 mlrd. eura prije prosinca (PubAffairs).

Ako se mehanizam raspadne, račun ostaje europskim poreznim obveznicima. Otplata ovisi o ruskim reparacijama koje možda nikada neće stići. Prihod od zamrznute imovine ovisi o kamatnim stopama koje padaju. Pravni temelj ovisi o sudskoj odluci koja još nije donesena. Ključno je pitanje je li Europa izgradila most prema budućim ruskim reparacijama ili zajam koji će na kraju tiho završiti u europskim proračunima.