EU plaća uporište na Grenlandu

Ursula von der Leyen stigla je ovoga vikenda na Grenland s paketom koji, prema dostupnim informacijama, vrijedi 200 mil. eura za 2026. i 2027. godinu. Novac je namijenjen satelitskim vezama, podmorskim kabelima, podatkovnim centrima, obnovljivoj energiji i kritičnim sirovinama (EU Perspectives, Le Figaro). Posjet je uslijedio nakon mjeseci javnih izjava Donalda Trumpa o tom otoku, a predsjednica Europske komisije predstavila ga je kao obiteljsku solidarnost (Brussels Times). No prije nego što ta priča postane uvjerljiva, treba rastaviti sam novac.

Tri izvora novca, jedan još samo na papiru

Paket od 200 mil. eura nova je potrošnja za dvije godine. Dolazi povrh 225 mil. eura koji Grenland već prima iz sadašnjega proračuna EU-a, preko instrumenta namijenjenog prekomorskim područjima povezanima s državama članicama, ali izvan same Unije (EU-OCT Partnership).

Iza toga stoji treća, veća brojka. Europska komisija predložila je 530 mil. eura za Grenland u sljedećem višegodišnjem proračunu, za razdoblje od 2028. do 2034. godine (European Parliament Legislative Train, EUR-Lex COM(2025)599). Taj prijedlog tek mora jednoglasno odobriti svih 27 vlada država članica. Zbroje li se tri iznosa, približavaju se milijardi eura. Ali samo je prvi novi novac; drugi je već bio preuzet kao obveza, a treći još ne postoji kao dogovorena potrošnja.

EU tim novcem ne kupuje minerale. Kupuje uvjete u kojima bi se poslije mogli otvoriti pristup sirovinama, infrastrukturna prisutnost i političko povjerenje. Povjerenik Jozef Síkela to je na Arktičkom forumu rekao gotovo izravno: Europa želi „ojačati sposobnost arktičkih zajednica da same odlučuju i poduprijeti te odluke ulaganjima” (IEU Monitoring).

Zašto su minerali još godinama daleko

Grenland ima 25 od 34 kritične sirovine koje EU smatra strateški važnima, uključujući rijetke zemlje, grafit i molibden (European Sustainable Energy Week). Potencijal na papiru izgleda velik. Wood Mackenzie upozorava da stvarnost ne izgleda tako: na otoku ne radi nijedan rudnik rijetkih zemalja, a polarni uvjeti, manjak infrastrukture i regulatorna ograničenja znače višegodišnja kašnjenja prije nego što bi se takva proizvodnja mogla pokrenuti (Wood Mackenzie). Trenutačno ondje rade samo dva rudarska projekta, za anortozit i zlato (CSIS).

Grenlandski ministar vanjskih poslova Múte Bourup Egede rekao je zastupnicima u Europskom parlamentu da je oko 60 posto grenlandskog podzemlja još nekartirano i da 56.000 stanovnika tog područja živi u naseljima koja nisu povezana cestama. Poruka Bruxellesu bila je izravna: europska ulaganja trebaju pratiti europske tvrtke spremne kupovati ono što Grenland proizvodi. „Ako nema europskih tvrtki, ima drugih zainteresiranih” (Demócrata).

Ležište rijetkih zemalja Kvanefjeld pokazuje gdje su granice s grenlandske strane. Projekt je blokiran zbog tamošnjega zakonodavstva o uraniju, što znači da globalna potražnja ne poništava lokalna pravila zaštite okoliša (Wood Mackenzie). Vlastitu vjerodostojnost u rudarstvu Europa tek mora dokazivati: u Švedskoj planirani rudnik rijetkih zemalja tvrtke LKAB kod Kirune ugrožava posljednji koridor za migraciju sobova jedne sjevernosaamske zajednice, zbog čega su uslijedile ponovljene kritike UN-a (SVT).

Uporište, a ne pristup

Posjet s financijskim paketom došao je uz vojni signal. Finske snage sudjelovale su u vježbi Arctic Endurance 26, koju vodi Danska i koja uvježbava obranu Grenlanda uz postrojbe iz Francuske, Njemačke, Švedske, Norveške, Nizozemske, Islanda i Belgije (Yle). Vježba je ranije ove godine izazvala nezadovoljstvo Washingtona; finski ministar obrane nazvao ju je uobičajenom savezničkom aktivnošću (Iltalehti). Zajedno, posjet i vježba pokazuju da europske vlade pokušavaju Grenland učiniti manje pogodnim za američko pregovaračko sredstvo.

Grenland nije članica EU-a. Europsku zajednicu napustio je 1985. nakon referenduma o ribarstvenoj politici. No Grenlanđani imaju dansko državljanstvo, pa su time i građani EU-a, dok je Danska i dalje odgovorna za obranu Grenlanda unutar Danske Kraljevine (European Parliament Think Tank, Verfassungsblog).

Bruxelles može financirati projekte, smanjivati rizik za ulagače i predlagati infrastrukturu. Ne može zapovijedati grenlandskim resursima. Do posjeta Ursule von der Leyen nije objavljena razrada paketa od 200 mil. eura po stavkama, dinamika isplate ni pravila nabave (European Commission Representation in Denmark). Deklaracija je potpisana. Dok vlada premijera Jensa-Frederika Nielsena ne prihvati projekte, dozvole i kupce pod grenlandskim uvjetima, Bruxelles je kupio mjesto za stolom, a ne pristup resursima otoka.