Zabrana EU-a mlađima od 13 tek je prijedlog

Europska komisija predložila je 17. rujna EU KIDS Act, uredbu koja bi za društvene mreže, mrežne igre, AI pratitelje i usluge za razmjenu videozapisa uvela različita pravila pristupa ovisno o dobi. Nekoliko je medija to predstavilo kao zabranu EU-a koja je već na snazi. Takva zabrana ne postoji. Prijedlog (COM(2026) 681) još mora proći kroz Europski parlament i Vijeće EU-a, u kojem pregovaraju ministri država članica i mogu izmijeniti tekst, prije nego što postane zakon (najava Komisije). U središtu pregovora bit će dva pitanja: smiju li države uvesti stroža ograničenja od onih koje predlaže Bruxelles i kako platforme mogu provjeravati dob djeteta, a da pritom ne stvore novi problem zaštite privatnosti.

Što bi prijedlog donio

KIDS Act uvodi četiri dobne skupine. Mlađi od 13 godina ne bi imali pristup. Od 13. do 14. godine roditelj bi mogao otvoriti ograničeni račun s dnevnim ograničenjem od jednog sata, isključivo odobrenim kontaktima i kamerama koje bi prema zadanim postavkama bile isključene. Od navršene 15. godine tinejdžeri bi mogli sami upravljati svojim računima. Obvezne sigurnosne postavke, poput privatnih profila prema zadanim postavkama i ograničenja beskonačnog pomicanja sadržaja, vrijedile bi za sve mlađe od 18 godina (paket Komisije).

Obveze bi imali pružatelji platformi, a ne obitelji. Morali bi uspostaviti mehanizme za kontrolu pristupa, provoditi zadane postavke i dostavljati izvješća o usklađenosti neovisnim revizorima, na čije bi nalaze potom reagirala nacionalna regulatorna tijela (DG CONNECT). Područje primjene šire je od društvenih mreža: obuhvaća mrežne igre povezane s relevantnim rizicima, AI chatbotove i trgovine aplikacijama (COM(2026) 681, BiometricUpdate).

Postojeći Akt o digitalnim uslugama već zabranjuje oglašavanje usmjereno prema maloljetnicima koje se temelji na profiliranju, ali ne određuje najnižu dob za pristup (DSA). KIDS Act tu opću obvezu zaštite djece pretvara u konkretna pravila: jasne dobne granice, zadane postavke proizvoda i dokaze o usklađenosti koje bi platforme morale dostavljati regulatorima.

Ministri država članica ne slažu se oko dobnih granica

Danska, Španjolska i Francuska podržavaju djelovanje na razini EU-a, ali predlažu različite pragove. Danska ministrica digitalizacije Christina Egelund želi potpunu zabranu za mlađe od 15 godina, bez roditeljske iznimke za mlađe tinejdžere (DR). Španjolska bi svojim organskim zakonom, koji je još u pripremi, granicu postavila na 16 godina (La Moncloa). Francuski pokušaj donošenja nacionalnih pravila propao je 2026. nakon što je Conseil constitutionnel, francuski ustavni sud, srušio zakon o dobi za pristup društvenim mrežama jer je nerazmjerno ograničavao slobodu izražavanja i nije dovoljno jasno uredio zaštitu privatnosti (Conseil constitutionnel).

To su početna nacionalna stajališta, a ne već formirani blokovi u Vijeću. Pregovaračku polugu dobit će tek ako ministri tijekom pregovora okupe koalicije. Neslaganje, međutim, otkriva dublju nejasnoću u tekstu same Komisije. Bruxelles prijedlog opisuje kao uvođenje „jedne dobne granice za cijelu Europsku uniju“, ali istodobno dob od 15 godina naziva „najnižom dobi“ na razini EU-a (Artículo14, Berlingske). Te dvije formulacije upućuju na različita rješenja. Ako uredba državama ne ostavlja prostor za višu dobnu granicu, danski prag od 15 i španjolski od 16 godina pravno nisu spojivi s njom. Ako određuje samo najnižu dopuštenu granicu, države bi je mogle podići. Komisija u javnim istupima nije razjasnila što namjerava.

Provjera dobi ostaje slaba točka prijedloga

Svako pravilo o dobi ovisi o tome zna li se koliko korisnik doista ima godina. Komisija je objavila alat za provjeru kojim bi se trebalo potvrditi da je osoba starija od propisane granice, bez otkrivanja njezina identiteta (rješenje Komisije za provjeru dobi). Njemačko udruženje digitalne industrije Bitkom upozorilo je da nacionalna elektronička identifikacija u pravilu nije dostupna prije 16. godine, pa bi sustav koji se oslanja samo na novčanik EU-a za digitalni identitet bio nepraktičan upravo za djecu koju bi trebao obuhvatiti (Bitkom). Francusko tijelo za zaštitu podataka CNIL smatra da je samodeklaracija beskorisna, učitavanje dokumenata rizično, a procjena dobi prema licu nepouzdana (CNIL). Australsko državno testiranje tehnologija za provjeru dobi pokazalo je da nijedna pojedinačna metoda ne radi pouzdano (australsko testiranje).

Francuska ustavna odluka pokazuje koliko je pitanje osjetljivo. Conseil constitutionnel ispitao je nacionalni zakon u odnosu na temeljna prava i ocijenio da nije zadovoljio taj test. Uredba EU-a bila bi podvrgnuta usporedivoj provjeri prema Povelji Europske unije o temeljnim pravima, koja štiti slobodu izražavanja (članak 11.), privatnost (članak 7.) i osobne podatke (članak 8.) (Povelja EU-a). O eventualnom sporu odlučivao bi Sud Europske unije u Luxembourgu, primjenjujući sličan test razmjernosti.

Komisija je povukla dobne granice. Europski parlament i ministri država članica sada moraju odlučiti hoće li te granice biti jednake u cijeloj Uniji i kako će ih platforme provoditi, a da pritom ne prikupljaju više osobnih podataka nego što je potrebno za zaštitu djece.