EU uvodi prag kvalitete u nabavi

Države diljem Europe svake godine kroz javnu nabavu potroše oko 14 do 15 posto BDP-a: na bolničke informacijske sustave, autobusne vozne parkove, ugovore o čišćenju, popravke cesta (Europski parlament, Europska komisija). Javna nabava mjesto je na kojem se porezni novac pretvara u stvarne usluge, infrastrukturu i radna mjesta. Danas velik dio toga novca i dalje odlazi ponuditelju koji je najjeftiniji. Europska komisija trebala bi 9. rujna predložiti promjenu samog shvaćanja „vrijednosti za novac”.

Prema nacrtu koji su objavili talijanski i njemački mediji, javni naručitelji morali bi uz cijenu bodovati i kvalitetu, a dobili bi i alate kojima mogu dati prednost dobavljačima povezanima s Europom (ANSA, Il Fatto Quotidiano). Prijedlog je tek početak zakonodavnog postupka. Moraju ga odobriti Europski parlament i Vijeće, a natječaji koji su već u tijeku ostaju pod postojećim pravilima (Vergabevorschriften.de).

Za brzinu provedbe važan je jedan pravni detalj. Komisija predlaže uredbu, a ne direktivu. Direktiva od svake od 27 država članica traži da je prenese u vlastito zakonodavstvo, što može trajati godinama. Uredba se, nakon usvajanja, primjenjuje izravno u svim državama članicama.

Nabava po najnižoj cijeni više gubi nego što štedi

Razlog za promjenu vidi se u brojkama. Europski revizorski sud utvrdio je da je udio javnih natječaja u EU-u na koje je stigla samo jedna ponuda u desetljeću do 2021. porastao s 23,5 posto na 41,8 posto, dok se prosječan broj ponuditelja gotovo prepolovio, s 5,7 na 3,2 (Europski revizorski sud). Još 2023. godine 20 država članica više je od polovice ugovora dodjeljivalo isključivo prema cijeni (Europski parlament).

Trošak najjeftinijih ponuda često se prvo prebaci na radnike. Europski parlament pozvao se na nalaz Europskog nadzornog tijela za rad prema kojem natječaji utemeljeni samo na cijeni povećavaju rizik od neprijavljenog rada, jer izvođači za pobjedu na natječaju smanjuju troškove rada (Europski parlament). Komisijina evaluacija iz 2025. zaključila je da postojeća pravila samo djelomično ispunjavaju zelene i socijalne ciljeve, dok prekogranično sudjelovanje ostaje ograničeno, a manjak podataka ostavlja dio korupcijskih rizika neriješenim (Europska komisija).

Kako bi bodovanje funkcioniralo

U natječaju koji se vodi samo cijenom pobjeđuje najjeftinija valjana ponuda. Kod bodovanja koje uključuje kvalitetu javni naručitelj unaprijed određuje formulu: primjerice, 60 bodova za kvalitetu i 40 za cijenu. Ugovor dobiva ponuda s najboljim ukupnim rezultatom.

Prema procurjelom nacrtu, čimbenici kvalitete, kao što su klimatska učinkovitost, radni standardi, inovacije i sigurnost, morali bi činiti najmanje 30 posto ukupne ocjene. Za ugovore s velikim udjelom rada, poput gradnje, čišćenja i zaštitarskih usluga, taj bi se prag popeo na 50 posto (Il Fatto Quotidiano, LavoriPubblici). Tvrtka koja se natječe uglavnom rezanjem plaća izgubila bi dio prednosti. Ona koja nudi bolje radne uvjete ili niže troškove tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda ili usluge mogla bi pobijediti i s višom početnom cijenom.

Nacrt uključuje i alat „europske prednosti”. Javni naručitelji mogli bi kazniti ili isključiti ponude u kojima manje od 50 posto vrijednosti potječe iz EU-a ili iz zemalja obuhvaćenih trgovinskim sporazumima, poput Sporazuma WTO-a o javnoj nabavi, koji uključuje SAD, Japan i Kanadu, ali ne i Kinu (ANSA). U praksi je ta odredba ponajprije usmjerena na kineske dobavljače u strateškim sektorima. EU je takvu logiku već iskušao: prvom mjerom prema Instrumentu za međunarodnu nabavu isključio je kineske operatore iz natječaja za medicinske proizvode, a Kina je odmah odgovorila istom mjerom (Crowell).

Podjela oko toga tko dobiva, a tko plaća

Francuska javnu nabavu prikazuje kao strateško oružje (L'Opinion). Italija želi prekinuti naviku najniže cijene i zaštititi radnike. Poljski sindikat Solidarność pozdravio je „kraj diktata najniže cijene” (Solidarnosc). Devet manjih i sjevernih država članica, predvođenih Češkom, Finskom i Švedskom, u prosincu 2025. upozorilo je da bi široka europska prednost mogla smanjiti tržišno natjecanje i povećati cijene. Od Komisije su zatražile da je ograniči na određene sektore i potkrijepi potpunom procjenom učinka (MarketScreener, Euronews).

Njemački stručnjaci za javnu nabavu upozoravaju na drukčiji problem: općinske službe nemaju dovoljno kapaciteta za pisanje pravno održivih kriterija kvalitete koji obuhvaćaju klimatske, radne i inovacijske tvrdnje (Ausschreibungen Staatsanzeiger). Upravo je taj manjak kapaciteta najslabija točka reforme. Bodovanje kvalitete funkcionira samo ako naručitelji znaju napisati mjerljive kriterije i provjeriti ono što ponuditelji obećavaju. Bez toga obvezni pragovi kvalitete mogu zamijeniti damping cijena preuveličanim obećanjima, a prednost dati velikim postojećim dobavljačima koji znaju dobro izgledati na papiru.

Dokazi jasno pokazuju da javna nabava vođena najnižom cijenom nije donijela više tržišnog natjecanja i da je stvorila poticaje za rezanje troškova rada. Hoće li obvezno bodovanje kvalitete riješiti te probleme, ovisit će ponajprije o tome mogu li tisuće javnih naručitelja diljem Europe raditi nešto što od većine njih dosad nitko nije sustavno tražio.