EU Kini daje rok do listopada

Trgovinski manjak Europske unije s Kinom dosegnuo je 359,9 mlrd. eura u 2025. Uvoz je premašivao izvoz za oko milijardu eura dnevno (European Commission). U nedjelju su povjerenik Europske komisije za trgovinu Maroš Šefčovič i kineski ministar trgovine Wang Wentao dogovorili tri mjeseca intenzivnih pregovora, pri čemu Bruxelles do listopada traži „opipljive rezultate” (Euronews, El País).

Problem je u tome što iste kineske dobavne mreže koje ugrožavaju europske proizvođače istodobno održavaju dijelove europskoga gospodarstva. Jedna članica može gubiti industrijska radna mjesta zbog jeftinog kineskog uvoza, ovisiti o kineskim dijelovima za energetsku tranziciju, privlačiti kinesku tvornicu automobila i izvoziti luksuznu robu u Šangaj. Zbog te proturječnosti listopad neće biti tehnički rok, nego politički test. Spor se ne vodi samo s Pekingom, nego i unutar Europe, oko pitanja koliko pritiska Unija uopće može podnijeti.

Mehanizam provedbe

Listopad ne znači automatsko uvođenje carina. Ako pregovori ne uspiju, Bruxelles će nastaviti uvoditi pristojbe ondje gdje može dokazati nepoštene cijene ili subvencije, od slučaja do slučaja.

Taj se postupak već ubrzava. Kineske gume povećale su udio na europskom tržištu s 18 posto u 2021. na više od 30 posto u 2025. Istraga Europske unije koja je u tijeku mogla bi dovesti do antidampinških carina, odnosno pristojbi koje se uvode kada se proizvod u EU-u prodaje ispod poštene tržišne cijene, od 24,4 do 45,3 posto (Le Figaro). Komisija je 24. lipnja uvela carine od 105,6 do 113,7 posto na uvoz BDO-a, industrijske kemikalije koja se koristi u proizvodnji plastike, iz Kine (European Commission).

EU istodobno zatvara carinsku rupu. Dosad su pošiljke vrijedne manje od 150 eura ulazile bez carine. U Uniju je godišnje stizalo oko 4,6 mlrd. malih paketa, a više od 90 posto dolazilo je iz Kine (The Guardian, Upday PL). Dvije su strane uspostavile i zajednički sustav upozorenja sa „žutim” i „crvenim” pragovima za nagle skokove uvoza, iako razine koje bi aktivirale upozorenje nisu objavljene (SCMP).

Provedba, međutim, stalno nailazi na vlastite slijepe točke. Kada je Bruxelles krajem 2024. uveo carine do 45 posto na kineska baterijska električna vozila, proizvođači su se preusmjerili na hibridna vozila s mogućnošću punjenja iz mreže, kategoriju koju carine nisu obuhvaćale, pa je izvoz porastao (Le Figaro). Dnevni red za listopad zato bi se mogao proširiti na hibride i kemikalije kako bi se zatvorio taj prostor za zaobilaženje pravila (The Guardian).

Tko plaća cijenu unutar Europe

Poljska najjasnije pokazuje europsku dilemu. Oko 100.000 radnih mjesta u industriji kućanskih uređaja izloženo je izravnoj kineskoj konkurenciji, prema podacima industrijskih udruženja koja u Bruxellesu traže zaštitu (Money.pl). No poljsko širenje solarne energije ovisi o kineskim panelima. Kina, prema industrijskim podacima koje navodi Biznesenter, drži oko 80 posto svjetske proizvodnje fotonaponskih modula i baterija. Zaštita poljskih tvornica zato povećava cijenu poljske čiste energije.

Španjolska ima isti problem iz suprotnog kuta: traži provedbu carinskih mjera, ali istodobno privlači kineska ulaganja u električna vozila. U blizini Zaragoze nedavno je otvoren Leapmotorov pogon za baterije s 25 mil. eura kapitala kineskog podrijetla (Motor.es). Italija zagovara jače instrumente u čeliku i kemikalijama, ali joj je izvoz u Kinu u svibnju 2026. porastao 24,1 posto na godišnjoj razini, što luksuznom i prehrambenom sektoru daje vlastite razloge za izbjegavanje otvorenog sukoba (Borsa/Corriere).

Što se ne može riješiti za tri mjeseca

Dublji problem nalazi se ispod trgovinskog manjka. EU je 2023. ovisio o Kini za 99 posto magnezija i 79 posto galija, metala važnog za poluvodiče i obrambenu elektroniku (Eurostat). Tromjesečni pregovori ne mijenjaju takvu ovisnost. Peking to zna i već je upozorio da bi odgovorio na restriktivne mjere Europske unije (Boursorama/Reuters).

Upravo zato Bruxelles govori o smanjivanju opasnih ovisnosti, ali ne i o prekidanju trgovinskih veza. Do jeseni Europa treba sustav dovoljno čvrst da obuzda nagle valove kineskog izvoza, ali dovoljno fleksibilan da zadrži sirovine, ulaganja i pristup kineskom tržištu o kojima njezina gospodarstva još ovise. Otvoreno ostaje mogu li se 27 članica, s 27 različitih profila izloženosti Kini, dogovoriti gdje povući tu granicu.