EU ulio €6 billion u ruski LNG

Od 140 tereta koji su u prvoj polovici 2026. isplovili iz ruskog postrojenja Yamal LNG, njih 136 završilo je u lukama Europske unije, u vrijednosti procijenjenoj na 5,96 mlrd. eura (Urgewald). Potpuna zabrana uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina, odnosno plina ohlađenog u tekuće stanje kako bi se mogao prevoziti brodom, za dugoročne ugovore stupa na snagu 1. siječnja 2027. (EUR-Lex). Do tada europske tvrtke koriste prostor koji im zakon još ostavlja.

Zašto je zabrana otvorila razdoblje pojačane kupnje

Europska unija zabranila je kratkoročne ugovore za ruski ukapljeni plin od 25. travnja 2026., ali je dugoročne ugovore ostavila dopuštenima do siječnja 2027.; plin koji dolazi plinovodima ima zaseban raspored postupnog ukidanja, do kraja 2027. (S&P Global). Razlog je bio jednostavan: istodobno rezanje svih ruskih isporuka moglo je izazvati poremećaj opskrbe. ACER, agencija koja okuplja europske energetske regulatore, procjenjuje da odobreni ruski plinski ugovori još pokrivaju 45 do 55 mlrd. prostornih metara godišnje (ACER).

Takav oprez ima logiku. Europska skladišta plina početkom srpnja bila su popunjena samo 42,88 posto, a cijene nisu bile dovoljno visoke da trgovce potaknu na snažnije punjenje skladišta za zimu (ZfK). No postupni rokovi proizvode predvidljivo ponašanje. Kada tvrtke znaju da se zakonski prozor zatvara, racionalno je kupovati što više dok je kupnja još dopuštena. Prvo izvješće ACER-a o praćenju provedbe pokazalo je da je uvoz ruskog ukapljenog plina nakon stupanja uredbe na snagu u ožujku porastao 17 posto u odnosu na godinu ranije (Euronews).

Gdje plin pristane nije nužno mjesto gdje se troši

Francuska je u prvoj polovici 2026. preuzela 3,74 mil. tona, Belgija 2,70 mil. tona, a Španjolska 2,50 mil. tona ruskog ukapljenog plina (Urgewald). Samo u lipnju Francuska je kupila plin vrijedan 349 mil. eura, Španjolska 258 mil. eura, a Belgija 254 mil. eura (CREA).

No u Europskoj uniji ne postoji javna baza koja bi pratila svaki ruski teret od luke do krajnjeg potrošača. Španjolski uvozni podaci ne oduzimaju ponovni izvoz (El Confidencial). Belgijski terminal Zeebrugge nudi iskrcaj, skladištenje, uplinjavanje i prijenos s broda na brod, zbog čega je čvorište za šire europsko tržište, a ne samo za belgijske kupce (Fluxys). Njemačka, najveće europsko plinsko tržište, jedva se vidi u podacima o teretima, ali je plinovodima povezana s Belgijom i Nizozemskom. Ruski ukapljeni plin iskrcan u Zeebruggeu može utjecati na njemačke veleprodajne cijene iako tanker nikada nije pristao u Hamburgu.

Bruegelovi podaci o tokovima plina i Kplerovo praćenje brodova odgovaraju na različita pitanja, ali nijedan skup podataka ne pokazuje gdje plin na kraju završava (Bruegel). Europske luke primile su rekordne količine ruskog ukapljenog plina. Koja ga je država stvarno potrošila, javno se ne vidi.

Tko zarađuje, tko plaća

Rusija naplaćuje. Yamal čini više od 60 posto ruskog izvoza ukapljenog plina, a Europa je preuzela gotovo svu proizvodnju tog postrojenja, dok su samo četiri tereta otišla u Kinu (Kyiv Independent). Brodovi povezani s grčkom kompanijom Dynagas prevezli su oko 35 posto Yamalovih tereta u prvoj polovici godine, uz zaradu od prijevoza na svakom putovanju (gCaptain).

Gubitnici su manje vidljivi. Poljska je između 2021. i 2025. povećala vlastiti uvoz ukapljenog plina s 41 TWh na 88 TWh, gradeći nove kapacitete za uplinjavanje kako bi zamijenila ruski plin (PIE). Poljski mediji zapadnoeuropske su kupnje prikazali kao pitanje pravednosti: neke su članice rano platile cijenu diversifikacije, dok su druge nastavile kupovati ruski plin sve dok ih rok ne prisili da prestanu (TVN24).

Za potrošače učinak ide u oba smjera. Više ukapljenog plina na europskim terminalima kratkoročno može spustiti cijene na plinskim čvorištima, veleprodajnim referentnim tržištima na kojima se formira cijena za trgovinu plinom, jer dodatna ponuda smanjuje pritisak među kupcima. Ali gomilanje ruskog plina do prosinca može učiniti siječanj 2027. težim: što se Europa sada više oslanja na Yamal, to će zamjena tih količina nakon zabrane biti zahtjevnija.

Europa je odgodom zabrane izbjegla trenutačni plinski šok. Ista je odgoda dio postupnog izlaska pretvorila u završno razdoblje kupnje, pa je u šest mjeseci prema ruskoj arktičkoj plinskoj industriji otišlo 5,96 mlrd. eura, iako je zakon koji bi trebao zaustaviti upravo takve tokove već bio donesen.