Europa ulaže 2,4 mlrd. € u nedokazanu tvornicu

Aerospacelabova megatvornica Marcinelle u Charleroiju, u belgijskoj Valoniji, sredinom kolovoza još je bila u izgradnji, a početak proizvodnje planiran je za 2027. (Kölnische Rundschau). Tvrtka je 10. rujna objavila da je dobila ugovor vrijedan 2,4 mlrd. eura za proizvodnju 264 satelita u niskoj Zemljinoj orbiti za IRIS², suverenu satelitsku konstelaciju EU-a namijenjenu šifriranim komunikacijama državnih tijela (Aerospacelab, Reuters). Riječ je o približno 80 posto niskoorbitalnog sloja konstelacije i tri četvrtine cijele flote (European Commission, Aerospacelab). Europa je tako najveći dio proizvodnje za IRIS² povjerila novoosnovanoj tvrtki čiji pogon još nije pokazao da može serijski proizvoditi satelite u traženom opsegu.

Što tvornica tek mora dokazati

Aerospacelab tvrdi da će pogon u Charleroiju, nakon početka rada, moći proizvoditi do 500 satelita godišnje (Kölnische Rundschau). Tvrtka, međutim, nije objavila dokaze da je pogon prošao preuzimna ispitivanja, dobio potvrde sustava kvalitete ili ostvario ijednu ključnu etapu serijske proizvodnje (Aerospacelab).

Dodatni rizik proizlazi iz podjele proizvodnog lanca. Aerospacelab izrađuje satelitsku platformu, odnosno konstrukciju koja nosi sustave napajanja, pogona i računalne opreme, dok Thales Alenia Space prema zasebnom ugovoru vrijednom približno 500 mil. eura isporučuje teret za sigurnu komunikaciju (Thales Alenia Space). Aerospacelab potom spaja te dvije cjeline i dovršene satelite predaje Eutelsatu (European Spaceflight). Ako Thalesovi sustavi ne prođu propisana ispitivanja ili stignu sa zakašnjenjem, Aerospacelabova mjesta za integraciju ostat će neiskorištena čak i ako satelitske platforme budu dovršene na vrijeme.

U ranijem njemačkom izvješću spominjala se narudžba „do 264” satelita, vrijedna „najmanje 1,8 mlrd. eura”. Razlika u odnosu na sada objavljene podatke pokazuje koliko je malo pojedinosti iz potpisanog ugovora dostupno javnosti (Kölnische Rundschau).

Tko je odabrao Aerospacelab i tko može intervenirati

Europska komisija nije izravno kupila satelite, nego je dodijelila 12-godišnju koncesiju konzorciju SpaceRISE, koji čine satelitski operateri Eutelsat, SES i Hispasat (European Commission). Eutelsat je unutar te strukture zadužen za niskoorbitalni segment te je odabrao Aerospacelab u postupku u kojem se o mogućim rješenjima pregovaralo prije podnošenja konačnih ponuda. Nakon što su Airbus i Thales odustali od sudjelovanja u jezgri ponuditelja, SpaceRISE je ostao jedini konzorcij u postupku, čime je oslabljen pritisak tržišnog natjecanja na ugovorne uvjete (Journal of European Public Policy, European Commission).

Za usporedbu, Airbus u svojem pogonu u Toulouseu proizvodi najmanje 66 satelita iz prve serije, koji bi trebali biti dovršeni 2029. (Airbus), dok njemački OHB navodi da je dobio ugovor vrijedan gotovo milijardu eura za 18 platformi namijenjenih srednjoj Zemljinoj orbiti (OHB). Opseg posla dodijeljen Aerospacelabu daleko je veći od obaju ugovora.

Dostupni izvori ne otkrivaju tko može intervenirati ako niskoorbitalni segment počne kasniti. Nije objavljeno smije li Eutelsat smanjiti pojedine proizvodne serije, naplatiti ugovorne kazne ili raskinuti ugovor s dobavljačem, a jednako su nejasne i ovlasti Europske komisije za nadzor koncesije. Početna vrijednost koncesije iznosila je 10,6 mlrd. eura, od čega 6 mlrd. iz proračuna EU-a, 550 mil. preko ESA-e, odnosno European Space Agency, koja sudjeluje u upravljanju razvojem, te više od 4 mlrd. eura od privatnih operatera (ESA). Nakon proširenja programa u kolovozu 2026. na ukupno 348 satelita, jedan je specijalizirani medij procijenio njegovu vrijednost na približno 15,6 mlrd. eura, no Europska komisija nije potvrdila taj iznos (Advanced Television). Iz ugovora se ne može utvrditi hoće li troškove kašnjenja snositi operateri, dobavljači ili proračun EU-a.

Rokovi

Prema EUSPA-i, agenciji EU-a koja nadzire svemirske programe, prva lansiranja planirana su za 2029., dok bi Aerospacelabovi sateliti trebali uslijediti od 2030. (EUSPA). Europska komisija ugovaranje usluga lansiranja i dalje navodi kao budući korak, bez imenovanog pružatelja tih usluga (European Commission).

Aerospacelab je ovim ugovorom preuzeo stvarnu odgovornost za proizvodnju najvećeg dijela flote, ali još nije dokazao da je može isporučiti. Tvrtka treba pokazati da je pogon pušten u rad i sposoban trajno održavati potreban opseg proizvodnje, Eutelsat mora objasniti uvjete prihvata pojedinih etapa, a Europska komisija razjasniti tko plaća račun ako rokovi budu probijeni. Iz trenutačno dostupnih podataka odgovor na to pitanje nije moguće utvrditi.