Europa jamči mir bez uvjeta

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski 23. kolovoza opisao je okvir za završetak rata u tri koraka: prekid vatre, uzajamno povlačenje snaga u „slobodnu gospodarsku zonu” i paket jamstava povezanih s Europskom unijom i NATO-om. Prema njegovim riječima, Ukrajina, Sjedinjene Države i europski partneri te su ideje stavili „na jednu stranicu” (RBC Ukraine, UA.News). Ta stranica nije objavljena. Nema dokumenta Bijele kuće, teksta Europskog vijeća ni potpisanog okvira. Europske prijestolnice već se guraju u ulogu jamaca nagodbe čiji uvjeti, zemljovid i pravila provedbe javnosti nisu poznati.

Izjava Koalicije voljnih, objavljena dan poslije u Kijevu i supotpisana od Ujedinjene Kraljevine, Francuske i Njemačke, slobodnu gospodarsku zonu uopće ne spominje (gov.uk, Bundesregierung). Umjesto toga obećava „čvrsta politički i pravno obvezujuća sigurnosna jamstva”, ali ne navodi koje bi države dale postrojbe, pod kojim pravilima uporabe sile i kakav bi bio odgovor na kršenje dogovora. Kako je To Brief pisao kad su Francuska, Njemačka i Ujedinjena Kraljevina počele graditi zajednički pregovarački format, europski je strah bio da bi Washington i Moskva mogli oblikovati nagodbu dok vlade najizloženije njezinim posljedicama sjede izvan prostorije. Taj strah sada ima opipljiv oblik: sigurnosna jamstva slažu se prije nego što postoje politički uvjeti.

Pitanje suvereniteta prikriveno ekonomijom

Prvi dio prijedloga najlakše je opisati, ali najteže provjeriti. Izjava Koalicije traži „potpun, trenutačan i bezuvjetan prekid vatre počevši od crte dodira” te navodi da bi se multinacionalne snage rasporedile tek nakon „vjerodostojnog prestanka neprijateljstava” (gov.uk, Élysée). Tko bi procjenjivao vjerodostojnost i što bi se dogodilo kad bi dron preletio crtu, ostaje otvoreno.

Drugi je dio stvarna osovina prijedloga. Zelenski je „slobodnu gospodarsku zonu” opisao kao američku ideju, ali nije naveo tko bi njome upravljao, gdje bi se protezala ni koliko bi se vojske morale povući (UA.News, ANSA). Naziv zvuči tehnički, no neriješena pitanja tiču se suvereniteta: tko bi imao upravu nad zonom, koji bi sudovi i policija ondje djelovali, bi li Ukrajina zadržala formalnu kontrolu i bi li crta povlačenja zamrznula ruske teritorijalne dobitke. Francuska i Njemačka, koje supredsjedaju Koalicijom, tu formulu nisu javno podržale (Élysée, Merkur).

Jamstva bez provedbenog stroja

Treći dio od Europe traži da preuzme jamstvo ukrajinske sigurnosti. Novac već postoji: Europska komisija na Dan neovisnosti Ukrajine odobrila je 6,1 mlrd. eura za nabavu obrambene opreme, uključujući protuzračnu i proturaketnu obranu, streljivo i radare (Euronews, IEU Monitoring). No isporuka oružja oblik je ratne potpore. Jamstvo nakon prekida vatre znači nešto drugo: vojnike na terenu, zapovjedni ustroj, podjelu troškova među prijestolnicama i politička odobrenja nacionalnih parlamenata, čiji se ustavni zahtjevi razlikuju od države do države.

Obećanje se počinje raspadati čim vlade moraju reći što bi doista poslale. Najdalje je otišla Litva: predsjednik Gitanas Nausėda izjavio je da je Vilnius spreman rasporediti kopnene, inženjerijske, protuzračne i pomorske sposobnosti „kad se za to stvore uvjeti” (Lrytas). I ta je ponuda uvjetna, bez pronađenog parlamentarnog mandata. Poljska je povukla tvrđu crtu: Donald Tusk rekao je da Varšava neće slati vojnike u Ukrajinu te je svoju ulogu odredio kroz logistiku i tokove potpore s poljskog teritorija (TVN24, Bankier). Italija je sudjelovala na sastanku Koalicije, ali je odbila listopadsko-studene vježbe koje je najavio Macron (ANSA). Francuska preuzima ulogu sazivatelja, ali nije objavila broj vojnika, zapovjedni ustroj ni plan podjele troškova (Le Monde).

Rusija trodijelnu formulu nije prihvatila. Zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov rekao je da je Moskva spremna saslušati nove ideje samo ako odgovaraju „stvarnosti na terenu”, što je diplomatski izraz za zadržavanje teritorija koje njezine snage drže (Reuters, Al Jazeera). Provedbene snage s mandatom Ujedinjenih naroda naišle bi na ruski veto u Vijeću sigurnosti. Produljenje sankcija u Vijeću EU-a traži jednoglasnost, što znači da ga može zaustaviti svaka pojedina vlada.

Europski sustav potpore Ukrajini financiran je i vidljiv. Europski sustav provedbe mira zasad nema objavljene mehanizme. Dok Burnham, Macron, Merz i njihovi partneri iza obećanih jamstava ne stave imena, brojke i pravila, nude se za provedbu koncepta koji nitko još nije pretvorio u plan.