Europi dnevno treba 1.3 LNG tankera više

Europska skladišta plina početkom lipnja popunjena su oko 42 posto kapaciteta, što je približno 14 postotnih bodova ispod petogodišnjeg sezonskog prosjeka i znatno manje od 51 posto koliko je zabilježeno prije godinu dana (AGSI/GIE, WBJ). Taj manjak sada postaje cijena zimske sigurnosti: Europa mora puniti skladišta dok se za LNG, ukapljeni prirodni plin koji se prevozi tankerima, natječe na globalnom tržištu pritisnutom nestabilnošću na Bliskom istoku, strožim sankcijama Rusiji i snažnom azijskom potražnjom. Račun će platiti državni proračuni, energetski intenzivna industrija i, s odgodom, dio kućanstava. Koliki dio kome pripada ovisi o državi.

Sezonska računica koja više ne radi

Skladištenje plina oslanja se na jednostavnu sezonsku logiku. Tvrtke kupuju plin u proljeće, plaćaju njegovo skladištenje i prodaju ga zimi, kada su cijene obično više. Razlika između ljetne i zimske cijene, takozvani raspon cijena, trebala bi pokriti trošak skladištenja i rizik. Kada je taj raspon pretanak, komercijalni interes za brzo punjenje slabi. Upravo se to sada događa.

ICIS procjenjuje da bi, ako se sadašnja spora dinamika nastavi, europska skladišta do studenoga dosegnula samo oko 73 posto popunjenosti. Za dosezanje 90 posto, zakonskog cilja iz uredbe EU-a o skladištenju plina (EUR-Lex), utiskivanje plina moralo bi porasti za oko 4 mlrd. prostornih metara mjesečno. To odgovara otprilike 1,3 dodatnoj LNG pošiljci svaki dan.

Bruxelles zato već signalizira fleksibilnost. Europska komisija navodi da ažurirana uredba državama članicama daje dvomjesečni rok, od listopada do prosinca, za ispunjenje cilja od 90 posto, dok dužnosnici sve češće ističu 80 posto kao razinu dovoljnu za zimsku sigurnost. Ta brojka nije politički ideal, nego praktična zona sigurnosti koja bi trebala spriječiti ponavljanje panične kupnje iz 2022., kada su cijene dosegnule rekordne razine.

Pritisak s obje strane

Vanjska ponuda čini i cilj od 80 posto skupljim nego što bi inače bio. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da je sukob na Bliskom istoku do 2030. smanjio očekivanu globalnu ponudu LNG-a za oko 120 mlrd. prostornih metara, jer oštećenja izvozne infrastrukture i poremećaji u plovidbi odgađaju nove kapacitete (Energy Connects, Baltic Exchange). Zakon EU-a o postupnom ukidanju ruskog plina zabranio je kratkoročne ugovore za ruski LNG od 25. travnja 2026., ugovori za plinovode slijede u lipnju, a sav dugoročni ruski plin trebao bi nestati do kraja 2027. (S&P Global). Time Europa gubi i mogućnost da ruski plin koristi kao brzo rješenje kada se skladišta isprazne.

Kada azijski kupci plate više za fleksibilne LNG pošiljke, Europa mora podići cijenu na nizozemskom TTF-u, trgovačkom čvorištu koje određuje europsku veleprodajnu cijenu plina, kako bi privukla tankere. TTF se početkom lipnja kretao oko 50 €/MWh (Berliner Zeitung), dok je španjolska dnevna cijena na MIBGAS-u bila slična, 48,80 €/MWh (MIBGAS). ACER, energetski regulator EU-a, upozorio je da bi punjenje skladišta do 90 posto tražilo oko 13 posto više uvoza LNG-a nego 2025. (MondoVisione).

Tko plaća ovisi o državi

Europski prosjek prikriva velike nacionalne razlike. Nizozemska je 1. lipnja imala samo 16,1 posto popunjenih skladišta (Energievergelijk), dok su španjolska postrojenja za uplinjavanje bila 72 posto puna (Europa Press). Njemačka je bila na 34 do 35 posto, oko 20 bodova ispod vlastitoga sezonskog prosjeka (NDR).

Vlade interveniraju, ali posve različitim proračunskim alatima. Njemačka je 1. siječnja 2026. ukinula naknadu za skladištenje i financiranje prebacila na savezni proračun, što znači da sigurnost opskrbe sada jamče porezni obveznici, a ne izravno kupci plina (FGS). Nizozemska ima kreditni okvir od 20 mlrd. eura za državom poduprti EBN, koji može uskočiti kada komercijalno punjenje zastane (DutchNews). U Mađarskoj sustav fiksnih cijena prisiljava državni MVM da apsorbira više uvozne troškove dok vlada ne odluči drukčije, što je proračunski amortizer koji funkcionira samo dok se može financirati (HVG).

Energetski intenzivna industrija prva osjeća udar. Glavni izvršni direktor BASF-a upozorio je da europske cijene plina sada strukturno određuju globalna LNG tržišta, a ne više dugoročni plinovodni ugovori (Zeit). Kućanstva taj pritisak osjećaju kasnije, kroz obnovu ugovora i nacionalne politike. U Španjolskoj se prijenos odvija preko električne energije: kada plinske elektrane određuju graničnu cijenu struje, odnosno cijenu posljednje jedinice električne energije potrebne za pokrivanje potražnje, veleprodajni trošak plina izravno ulazi u račune kućanstava. Španjolska regulirana tarifa za električnu energiju PVPC porasla je u svibnju 15 posto (OCU).

Dobitnici su dobavljači LNG-a, vlasnici fleksibilnih pošiljki i operateri skladišta, odnosno svi koji mogu prodavati u trenutku europske žurbe. Gubitnici su industrijski potrošači koji se natječu na globalnom tržištu i vlade čiji proračuni pokrivaju razliku između tržišne cijene i iznosa koji birači mogu ili žele platiti. Europa će vjerojatno izbjeći fizičku nestašicu ove zime. Cijena te sigurnosti ostaje otvoreno pitanje, osobito za siromašnije članice koje je ne mogu poduprijeti jednako lako kao Njemačka i Nizozemska.