Europa izvan pregovora u Abu Dhabiju

Pregovori o okončanju ruskog rata protiv Ukrajine počinju u Abu Dhabiju 10. i 11. studenoga, a za stolom će biti predstavnici Washingtona, Kijeva i Moskve (Kushnerova objava). Washington kaže da će se s europskim partnerima savjetovati „na marginama” pregovora, a širi format otvoriti samo „ako bude napretka” (RFE/RL).

Takvo isključivanje Europe nailazi na jednostavan problem: snage koje bi trebale očuvati svaki dogovor predvode Europljani. Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo zajednički zapovijedaju stožerom Multinational Force Ukraine, snaga koje bi, na zahtjev Kijeva, trebale djelovati nakon završetka neprijateljstava (francusko Ministarstvo obrane). Nizozemska se priprema sudjelovati, ali je parlament izvijestila da će odluka o konkretnom raspoređivanju snaga biti donesena naknadno, jer uvjeti mira još nisu poznati (nizozemska vlada). Kakav god dogovor bio sastavljen, vojnici se mogu rasporediti tek kad to odobre nacionalni parlamenti.

Okvir bez jamstava

Bijela kuća objavila je popis ciljeva, a ne plan. Kushnerov tekst navodi pet ciljeva, od pouzdane komunikacije u kriznim situacijama do „trajnog okvira” za europsku sigurnost, uz NATO koji ostaje u središtu i načelo da nijedna država nema pravo veta na saveze drugih (Kushnerova objava, RFE/RL). Ne objašnjava, međutim, na koje bi se snage odnosile „uzajamne mjere”, tko bi provjeravao njihovu provedbu, što bi slijedilo nakon kršenja dogovora ni kako bi Europa sudjelovala u njegovu nadzoru (Le Grand Continent).

Trump je 5. studenoga u Bijeloj kući primio Kirilla Dmitrieva, izaslanika Vladimira Putina, i najavio „velik” dogovor koji bi obuhvatio „više od Ukrajine” (Politico). Volodimir Zelenski uzvratio je zahtjevom za pisanim jamstvima koja bi odredila tko će odgovoriti na novi ruski napad, kojim sredstvima i kada (Ukrinform). Okvir objavljen ovoga tjedna ne odgovara ni na jedno od tih pitanja, a Zelenski kaže da unaprijed nije znao mnogo o njegovim pojedinostima (CNN).

Tko govori u ime Europe

Prvi je europski problem dogovoriti tko će pregovarati u ime Unije. U pismu od 5. studenoga talijanska premijerka Giorgia Meloni zatražila je od predsjednika Europskog vijeća Antonija Coste, na kojem se sastaju čelnici EU-a, da utvrdi „tko će sjediti za pregovaračkim stolom u ime Europske unije i s kakvim ovlastima”. Naglasila je da je hitno potrebno da Europa o Ukrajini govori jednim glasom (Corriere della Sera). Costa je odgovorio da europske interese trebaju zastupati institucije EU-a te predložio da se o tome razgovara na sastanku čelnika u Dublinu 13. studenoga (La Stampa). Ime mogućeg izaslanika nije naveo.

Nakon sastanka ministara država uz Baltičko more u Varšavi, visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas rekla je da će za provedbu svakog dogovora koji obuhvaća sigurnosna jamstva, sankcije ili pristupanje Ukrajine EU-u biti potrebno sudjelovanje Unije (EEAS). Poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski postavio je oštriji uvjet: o europskom sigurnosnom poretku može se razgovarati tek nakon prekida vatre. Upozorio je zapadne prijestolnice da ne pregovaraju „preko glava” oko 120 milijuna stanovnika istočnog krila NATO-a (Euronews).

Ruski objavljeni zahtjevi objašnjavaju zašto Varšava inzistira na tom redoslijedu. Rusija i dalje polaže pravo na Krim i četiri ukrajinske regije, traži da Ukrajina ostane izvan NATO-a i da se njezina vojska smanji (AP). U nacrtima ugovora iz prosinca 2021. otišla je i dalje: predlagala je zaustavljanje širenja NATO-a i ograničavanje vojne prisutnosti Saveza u državama koje su mu pristupile nakon 1997. (NATO). Odbijanje preuređenja europske sigurnosti prije završetka rata služi kao zaštita od mogućnosti da se ti uvjeti vrate u neki kasniji nacrt. Upravo te uvjete istočne prijestolnice čuju u izrazu „više od Ukrajine”.

Europa doista izostaje iz početnog kruga pregovora, ali njezina je odsutnost manje presudna nego što se čini. Europske vlade možda neće sudjelovati u prvim razgovorima, no Washington ne može u njihovo ime obvezati države na slanje vojnika ni donositi odluke EU-a. Ništa od dosad objavljenoga ne stvara pravne obveze; stvarni će dogovor oblikovati oni koji razrade njegove pojedinosti. Europljani i dalje odlučuju o obvezama potrebnima za provedbu dogovora, o vojnicima i o odlukama EU-a. Ostaju dvije odvojene prepreke: dogovoriti tko govori u ime Unije i uvjeriti Washington da tu osobu uključi u pregovore. Melonino pismo prvo pitanje stavlja pred čelnike u Dublinu. O drugome može odlučiti samo SAD.