Ljetni protok 12 europskih rijeka najniži od 1992.

Kad je vodostaj nizak, teretna barža mora ostaviti dio tereta na obali kako joj trup ne bi zapeo za riječno dno. Ovoga je ljeta, prema podacima klimatske službe EU-a Copernicus, zbrojeni protok 12 velikih europskih rijeka pao na najnižu razinu u modelnom nizu koji počinje 1992. godine, a 52 posto europskog kopna barem je jednom tijekom ljeta bilo izloženo „vrlo snažnom toplinskom opterećenju” (Copernicus). Oba su podatka korisna, ali svaki mjeri nešto određenije nego što se na prvi pogled čini.

Kako se mjeri nizak protok rijeke

Hidrolozi prate protok rijeke, odnosno količinu vode koja u sekundi prođe određenom točkom, obično izraženu u kubičnim metrima (ECMWF). Zamislite vrtno crijevo: protok pokazuje koliko brzo voda izlazi, a ne koliko je vode u crijevu.

Copernicus se oslonio na računalne simulacije sustava European Flood Awareness System. Za svaku od 12 rijeka izračunao je prosječni ljetni protok na njezinu ušću, gdje se rijeka ulijeva u drugu rijeku, jezero ili more. Zatim je zbrojio tih 12 prosječnih vrijednosti (Copernicus).

Taj zbroj pokazuje koliko su snažno velike europske rijeke tekle na svojim ušćima, u usporedbi sa svim prethodnim ljetima u nizu. Riječ je o ukupnoj vrijednosti iz modela za ta ušća, a ne o zbroju sve vode koja je tijekom ljeta tekla kontinentom.

Prema istoj procjeni, Rajna, Dunav, Po, Loire, Rhône i Seine imali su rekordno nizak ili gotovo rekordno nizak protok (Copernicus). Nekoliko je tih rijeka važnih za prijevoz tereta, a tu se mjerenje protoka pretvara u trošak: barža koja mora ploviti s manjim teretom i dalje plaća posadu i troši približno jednaku količinu goriva, pa prijevoz svake tone postaje skuplji.

Toplinska karta mjeri kopno, a ne ljude

Podatak o toplini odgovara na drugo pitanje: koliko bi ljudskom tijelu bilo teško osloboditi se topline na otvorenom? Vjetrovito poslijepodne u hladu i sparno, mirno poslijepodne na izravnom suncu mogu imati jednaku temperaturu zraka, ali se na koži osjećaju posve različito.

Univerzalni indeks toplinske klime (UTCI) obuhvaća tu razliku. U izračun temperature zraka uključuje vlagu, vjetar i toplinu sunčeva zračenja kako bi procijenio kako je tijelo doživljava. Na toj ljestvici „vrlo snažno toplinsko opterećenje” počinje pri 38 °C. To je modelirana razina opterećenja tijela, a ne temperatura izmjerena termometrom (Copernicus).

Za izradu karte Copernicus je za svako područje uzeo samo najvišu vrijednost zabilježenu tijekom ljeta. Podaci potječu iz ERA5-HEAT-a, računalne rekonstrukcije prošlih vremenskih uvjeta. Zato naslovni podatak pokazuje dokle se po kopnu proširila najveća toplina. Ne govori koliki ju je dio Europljana osjetio ni koliko je sati trajala.

Prosječne sezonske temperature daju mirniju sliku. Copernicus je u rujnu izvijestio da je u određenom području zapadne Europe zabilježeno najtoplije ljeto u povijesti mjerenja, s prosjekom od 21,69 °C, dok je Europa kao cjelina bila tek treća najtoplija (Copernicusov bilten za kolovoz). Prosjek spaja hladnija i toplija razdoblja na golemom području, pa može biti među najvišima, a da pritom ne sruši rekord. Karta najvećih vrijednosti bilježi ekstreme koje prosječne temperature ublažavaju.

Od ta dva nalaza, zbrojeni protok rijeka bliži je svakodnevnom životu. Pokazuje da je ovog ljeta kroz ušća velikih europskih rijeka protjecalo manje vode nego u bilo kojem ljetu od 1992. godine (Copernicus). S tom manjom količinom morali su se snalaziti i prijevoznici koji su ukrcavali manje tereta i polja koja se navodnjavaju vodom s riječnih obala.