Europa plaća preko €100bn za naftu i plin

Povjerenik EU-a za energetiku Jørgensen procjenjuje da je Europa ove godine za energiju platila više od 100 milijardi eura dodatno, „a da pritom nije dobila ni jednu dodatnu molekulu plina ili nafte”. Procjenu je iznio 29. rujna u Dublinu (snimka Europske komisije). Upozoravao je na cijene, a ne na nestašicu. Neformalni sastanak ministara energetike završio je bez zajedničke izjave i obvezujuće mjere (irsko predsjedanje).

Brojka je Jørgensenova procjena koja obuhvaća i naftu i plin. Nije naveo u odnosu na koje ranije cijene ni koje količine uvoza ju je izračunao (RTÉ), pa je treba shvatiti kao političku procjenu, a ne kao provjeren obračun.

Plina ima, ali po višoj cijeni

Nestašica znači da kupci uopće ne mogu nabaviti plin. Cjenovni šok znači da ga i dalje dobivaju, ali plaćaju više; dužnosnici opisuju upravo takvu situaciju. Skupina Europske komisije za koordinaciju plina ocijenila je 25. rujna da je opskrba stabilna, premda su skladišta bila popunjenija u prethodnim godinama (Europska komisija).

Skladišta plina u EU-u bila su 27. rujna popunjena 71,16 posto, prema 82,3 posto godinu ranije (GIE AGSI, APA). Praznija skladišta ne znače i prazne domove jer plin stiže i drugim kanalima. Njemačka savezna agencija za mreže, Bundesnetzagentur, ocjenjuje da je rizik od problema u opskrbi nizak jer plin i dalje pristiže plinovodima i tankerima kao ukapljeni prirodni plin (UPP), ohlađen do tekućeg stanja radi prijevoza brodom (DW).

Cijenu podiže nadmetanje za te tankere. Poremećaji oko Hormuškog tjesnaca smanjili su globalnu ponudu UPP-a, pa se europski kupci za svaki preostali teret nadmeću s azijskima (Sveučilište Columbia). TTF, referentna veleprodajna cijena plina u Europi, 29. rujna iznosila je oko 73 eura po megavatsatu, prema približno 33 eura prije eskalacije rata krajem veljače (La Stampa). Cijena plina objašnjava samo dio Jørgensenove procjene jer ona uključuje i naftu.

Tko prvi osjeti višu cijenu

Poduzeća koja kupuju plin po tržišnim cijenama prva osjete poskupljenje. Zatim slijedi električna energija: na europskim veleprodajnim tržištima svi proizvođači koji prodaju u određenom satu u pravilu dobivaju cijenu najskuplje elektrane potrebne da zadovolji potražnju, a često je riječ o elektrani na plin (Sveučilište Columbia). Kad plin poskupi, višu cijenu postižu i vjetroelektrane, solarne i nuklearne elektrane koje prodaju na tom tržištu, a plaća je kupac električne energije.

Koliko će brzo poskupljenje stići do kućanstava ovisi o njihovim ugovorima. Regulirane tarife i ugovori s fiksnom cijenom odgađaju ga dok se cijene ponovno ne usklade. Jørgensen je posebno upozorio na gotovo 50 milijuna Europljana koji, kako kaže, ni tijekom uobičajene zime ne mogu dovoljno grijati svoje domove (Euronews).

Cijene se prelijevaju i preko granica, ali ne pogađaju sve jednako. Talijanski ministar energetike Gilberto Pichetto Fratin kaže da Italija ima dovoljno plina, no upozorava da bi punjenje njemačkih skladišta moglo povisiti cijenu koju plaćaju talijanska industrija i proizvođači električne energije (Corriere).

Manja kupnja, bez obvezujućih mjera

Vlade mogu smanjiti pritisak na cijene tako da kupuju manje plina, ali time smanjuju i sigurnosnu zalihu. Europska komisija zatražila je od vlada da ublaže ciljeve punjenja skladišta kako žurba s kupnjom ne bi dodatno podigla cijene, a To Brief je pisao da nizozemska vlada razmatra svoj odgovor (To Brief). Nizozemska je vlada 11. rujna objavila da je cilj popunjenosti zimskih zaliha snizila na 64 posto, odnosno oko 93 teravatsata, što je više od približno 70 teravatsata izvučenih u prosjeku tijekom prethodnih pet zima (nizozemska vlada). Novi cilj trebao bi biti dovoljan za uobičajenu zimu. Gasunie, državni operator plinske mreže, upozorio je da je stari cilj bio postavljen za najhladniju zimu u trideset godina (Gasunie). Manja kupnja može ublažiti pritisak na cijene, ali ostavlja manje plina u zalihi za slučaj jake hladnoće.

U Dublinu nije dogovorena usporediva mjera na razini EU-a. U izvješću irskog predsjedanja navode se rasprave o pristupačnosti, inovacijama i sigurnosti, ali ne i obvezujući zaključci (irsko predsjedanje). Jørgensen je pozvao vlade da smanje potrošnju plina i potražnju za električnom energijom u satima najveće potrošnje, no to su pozivi, a ne obveze (snimka Europske komisije).

Dužnosnici ocjenjuju da je opskrba stabilna, ali veleprodajni plin skuplji je nego prije eskalacije rata, a ministri su iz Dublina otišli bez obvezujuće mjere za ublažavanje tog troška. Prva plaćaju poduzeća koja kupuju plin po tržišnim cijenama, a kućanstva osjete poskupljenje kada im se ugovori ponovno usklade. Zimski račun još je neizvjestan, a Europska komisija nije objasnila kako je došla do procjene od 100 milijardi eura (RTÉ).