Sankcije Europi vode preko Washingtona

Elena Virtanen u ponedjeljak je pred Županijskim sudom u Harjuu osporavala izručenje Sjedinjenim Državama. Poduzetnica s finskim i ruskim državljanstvom, stara 58 godina, od travnja je u pritvoru u Tallinnu. Američke vlasti terete je da je od 2021. do 2023. pomagala u prebacivanju američke elektronike pod izvoznim nadzorom iz Finske u Rusiju (Iltalehti, RusDelfi). Sudac je odluku odgodio za 6. kolovoza.

Na prvoj razini, riječ je o pravnoj borbi jedne osobe. No slučaj otvara šire pitanje koje je za Europsku uniju neugodno: Europa je napisala opsežne sankcije protiv Rusije, ali je osumnjičenicu koja se kretala između Sankt-Peterburga i Helsinkija zahvatio američki provedbeni sustav.

Za što se tereti Virtanen

Prema sudskim dokumentima na koje se poziva Iltalehti, predmet istrage su visokosnažna mikrovalna pojačala koja se koriste u radarskim i satelitskim sustavima, memorijski čipovi te antenski moduli za rusku navigacijsku mrežu GLONASS. Virtanen odbacuje optužbe. Tvrdi da je njezina finska tvrtka PST Service Oy poslovala zakonito te da je robu isporučivala partnerima u Turskoj i Kini, a ne Rusiji (RusDelfi). To Brief nije pronašao javno dostupnu američku optužnicu ni obavijest Ministarstva trgovine SAD-a u kojoj se navodi njezino ime.

Zašto Washington, a ne Helsinki

Američka nadležnost počiva na pravilu s kojim se većina Europljana nikada ne susretne. Prema američkim propisima o izvozu, roba američkog podrijetla ostaje pod američkim pravom gdje god završila. Njezin ponovni izvoz bez odobrenja može dovesti do kaznenog progona na saveznoj razini čak i kada ni kupac ni prodavatelj nisu na američkom tlu (eCFR §734.3, §746.8).

Estonski sud primjenjuje uži test. Bilateralni ugovor traži dva uvjeta: djelo za koje se osoba tereti mora biti kazneno djelo u obje zemlje, a dokazi moraju povezivati Virtanen s optužbama (ugovor SAD-a i Estonije). Sud ne odlučuje o krivnji. Odlučuje hoće li je predati američkim saveznim službenicima.

Takav put već postoji. Estonija je u kolovozu 2025. izručila Andreja Ševljakova zbog sličnih optužbi. On je prošloga mjeseca u Brooklynu priznao krivnju za udruživanje radi izvoza elektronike za ruske vojne dobavljače.

Europa ima pravo, ali ne i stroj za provedbu

Europska unija već zabranjuje i kažnjava velik dio takvog ponašanja, kroz uredbu o robi dvojne namjene, odnosno robi koja može imati civilnu i vojnu primjenu, te kroz posebna trgovinska ograničenja prema Rusiji (Uredba 2021/821, Uredba 833/2014). Svih 27 država članica sada teža kršenja sankcija mora tretirati kao kaznena djela prema direktivi iz 2024., kojom se usklađuju kazne u cijeloj Uniji.

Problem počinje nakon što Bruxelles napiše pravilo. Svaka država članica sama razvrstava robu, nadzire trgovinu, istražuje i pokreće kaznene postupke. Finski carinski sustav nudi alate za razvrstavanje robe i praćenje trgovinskih tokova (finska carina). Njemačka ima zaseban lanac preko BAFA-e, savezne agencije za izvozna odobrenja, carinskih istražitelja i državnih odvjetništava (BAFA). Svaki sustav radi po vlastitim pravilima. Nijedan nije povezan s drugima onako kako američka savezna provedba povezuje istrage preko saveznih država i granica, niti proizvodi javnu vidljivost kakvu ima optužnica američkog Ministarstva pravosuđa.

Mreže za zaobilaženje sankcija prilagođavaju se brže nego što se nacionalni sustavi povezuju. Kada se izravni izvozni pravci prema Rusiji zatvore, nabavne mreže preusmjeravaju robu preko trećih zemalja, fiktivnih tvrtki i lažnih potvrda o krajnjem korisniku. Belarus Investigative Center dokumentirao je desetke bjeloruskih tvrtki koje od veljače 2022. opskrbljuju ruske obrambene proizvođače, što pokazuje pritisak s kojim se države na istočnom krilu Europe svakodnevno nose.

Županijski sud u Harjuu odlučuje 6. kolovoza. Presuda će odrediti sudbinu jedne žene. No europski sustav sankcija ostat će pravno razrađen i operativno rascjepkan. Dok države članice ne izgrade sustave otkrivanja i kaznenog progona koji odgovaraju pravilima koja su same prihvatile, najvažnija provedba sankcija na europskom tlu i dalje će često dolaziti u obliku zahtjeva za izručenje iz Washingtona.