Europol prijavio 4.340 poveznica

Devet europskih država, jedna koordinirana operacija i popis od oko 4.340 internetske adrese povezane s nasilnim ekstremističkim sadržajem. Europolova akcija protiv mreže The Com, objavljena ovoga tjedna, na prvi pogled zvuči jasno: tisuće štetnih stranica uklonjene su iz optjecaja. Dostupni podaci to ne potvrđuju. Brojka se odnosi na adrese proslijeđene platformama radi uklanjanja, a ne na poveznice za koje je potvrđeno da su doista izbrisane. Nijedan javno dostupan izvor ne navodi kojim su platformama prijave poslane, koliko ih je postupilo po njima ni koliko brzo (SC World, Iefimerida).

Upravo ta razlika pokazuje granice europskog provedbenog aparata na internetu.

Europol može prijaviti. Ne može narediti.

Europol je koordinacijska agencija. Njegova je uloga povezati istražitelje, objediniti popise meta i izraditi analizu. Ne može platformama izdavati obvezujuće naloge za brisanje sadržaja. U ovoj je operaciji njegova Jedinica EU-a za prijavljivanje internetskog sadržaja surađivala sa španjolskim CITCO-om, obavještajnim centrom za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, kako bi prikupila prijave policija iz Belgije, Finske, Mađarske, Irske, Luksemburga, Nizozemske, Portugala, Španjolske i Švedske, uklonila ponavljanja i proslijedila objedinjeni popis dalje (Il Metropolitano, Origo).

Europol može označiti sadržaj. Nacionalna tijela mogu narediti njegovo uklanjanje. Ako je riječ o terorističkom materijalu, države mogu zatražiti uklanjanje u roku od jednog sata prema Uredbi EU-a o terorističkom sadržaju na internetu (TCO Regulation). Ako se radi o iskorištavanju djece ili poticanju na kaznena djela, primjenjuje se nacionalno kazneno pravo. Akt o digitalnim uslugama uspostavlja sustave prijave i postupanja za platforme koje djeluju u Europskoj uniji (DSA). No javni trag ove operacije ne govori kojim se pravnim putem išlo za koje internetske adrese ni jesu li uopće izdani obvezujući nalozi.

The Com nije ni klasična internetska stranica ni organizacija. Riječ je o labavom internetskom ekosustavu u kojem nasilje, prisila i ponižavanje funkcioniraju kao društvena valuta. Istraga Guardiana o mreži 764, jednoj grani The Coma, opisuje „gamifikaciju štete”: ucjene, zlostavljanje maloljetnika i upute za nasilje postaju oznake statusa unutar zajednice (The Guardian). Europolovo Izvješće o stanju i trendovima terorizma za 2026. svrstava mrežu u nihilistički nasilni ekstremizam: alati su digitalni, ali posljedica je iskorištavanje, a ponekad i fizičko nasilje (Europol TE-SAT 2026).

Među prijavljenim materijalima bili su sadržaji koji potiču samoozljeđivanje i samoubojstvo, seksualno iskorištavanje djece, priručnici za eksplozive i upute za uznemiravanje. Težina sadržaja nije sporna. Sporno je što je doista provedeno.

Razlika između prijave i zapljene

Nizozemski primjer najjasnije pokazuje taj jaz. Usporedno s Europolovom operacijom prijavljivanja, policija u regiji Zeeland-West-Brabant vodila je odvojenu kaznenu istragu. Dana 21. srpnja pretražila je lokacije u Steenbergenu, Rotterdamu i Amsterdamu te fizički zaplijenila poslužitelje pornografske stranice Motherless zbog sumnje na materijale seksualnog zlostavljanja djece. Policija je preuzela nadzor nad infrastrukturom, a ne samo nad popisom poveznica (Politie, NU.nl). Odvojeno od toga, nizozemske su vlasti objavile i kazneni predmet povezan s mrežom 764/Com, u kojem je osumnjičenik zadržan u pritvoru, što potvrđuje da policija vodi slučajeve protiv mreže, a ne samo šalje prijave platformama (Politie).

Ta je razlika važna i izvan Nizozemske jer provedbeni kapaciteti nisu jednaki u svim državama. Neke države sudionice imaju imenovane istražitelje i vidljive kaznene postupke. Druge se pojavljuju u Europolovu priopćenju bez javno vidljivog nacionalnog nastavka. Cijenu te neujednačenosti najprije plaćaju djeca i druge žrtve unutar mreže, zatim policije s manjim resursima, a potom i javnost, koja ne može vidjeti gdje europska provedbena moć doista proizvodi učinak.

Nedostaje broj uklonjenih poveznica

Studija objavljena u Cambridge European Law Open upozorava da se Europska unija sve više oslanja na platforme kao izvršitelje provedbe, što otvara pitanja temeljnih prava kada privatni akteri obavljaju posao javnih vlasti. U ovom je slučaju još jači prigovor netransparentnost. Prijavljeni materijal težak je i opasan. Pitanje je je li operacija proizvela mjerljiv rezultat ili samo priopćenje.

Europolova stvarna vrijednost jest stvaranje pritiska: prisiljava raspršenu mrežu da se premješta, otkriva kamo se seli nakon prijava i stvara tragove za istrage. To ima smisla. Ali Europol, države koje su sudjelovale i platforme koje su primile 4.340 prijava duguju javnosti osnovni obračun: koliko je adresa uklonjeno, na temelju koje ovlasti i što se dogodilo s djecom uhvaćenom u mreži. Dok ti podaci ne budu objavljeni, Europol je pokazao aktivnost, ali ne i učinak.