Finska dopušta NATO-ov nuklearni tranzit

Finski parlament u srijedu je glasovao 125 prema 61 za uklanjanje opće zabrane nuklearnih eksploziva iz domaćeg zakonodavstva. Novi okvir dopušta uvoz, prijevoz, isporuku i posjedovanje nuklearnih naprava za potrebe NATO-ove kolektivne obrane ili bilateralne obrambene suradnje (Kaleva, Euronews). Time se ne premješta nijedna bojeva glava. Promjena je pravna i strateška: Finska više nije zakonska slaba točka na sjevernom krilu NATO-a.

Što zakon mijenja, a što ne

Do srijede je finski Zakon o nuklearnoj energiji sadržavao potpunu zabranu nuklearnih eksploziva. Vlada je tvrdila da takvo pravilo, nakon finskog ulaska u NATO 2023., šalje Moskvi pogrešan signal: da bi finsko pravo moglo ograničiti savezničke mogućnosti čak i u ozbiljnoj krizi (Yle). Novi zakon premješta postupanje s nuklearnim eksplozivima u kazneno zakonodavstvo, ali uvodi iznimke za vlastitu obranu Finske, NATO-ovu kolektivnu obranu i bilateralnu suradnju sa saveznicima (Kaleva).

Glasovanje ne znači da Finska postaje domaćin NATO-ova nuklearnog dijeljenja, da stvara vlastite nuklearne snage ili da odobrava trajno razmještanje nuklearnog oružja. Nuklearno dijeljenje, sustav u kojem pojedine članice NATO-a na svom teritoriju drže američko nuklearno oružje i osiguravaju certificirane zrakoplove, dok odluka o uporabi ostaje američka, i dalje traži političke sporazume, vojnu infrastrukturu i operativne sustave koje Finska nema. Helsinki je uklonio pravnu zapreku mnogo prije nego što bi Savez mogao izgraditi kapacitete za njezino korištenje.

Finska geografija ulazi u NATO-ovo vojno planiranje

Finska granica s Rusijom duga 1.340 kilometara i položaj na sjevernoj obali Finskog zaljeva izravno je povezuju s obranom Estonije, Latvije i Litve. Prije ove promjene, krizni scenarij mogao se sudariti s finskim zakonom koji je izričito zabranjivao svako savezničko kretanje povezano s nuklearnim oružjem, čak i ako bi Helsinki politički želio surađivati. Novi zakon uklanja to ograničenje, ali ne stvara automatski put prema razmještanju.

Usporedba sa Švedskom zato je oštra. Stockholm i dalje tvrdi da ne vidi razlog za nuklearno oružje na švedskom teritoriju u mirnodopskim uvjetima, ali to je političko stajalište, a ne zakonska zabrana (Euronews). Finska je odlučila obrambene iznimke upisati u zakon. Švedska Lijeva stranka želi suprotno: zabranu zapisanu u propisima. Dvije susjedne zemlje ušle su u NATO u razmaku od nekoliko mjeseci, ali oko nuklearne politike grade vrlo različite pravne okvire.

Za Poljsku i baltičke države Finska nudi proceduralni primjer. Država na ruskoj granici može odvojiti pravnu spremnost od stvarnog razmještanja, a da domaću raspravu ne pretvori u referendum o smještaju bojevih glava. Granica takvog pristupa jasna je: uklanjanje domaće zabrane ne daje nikakvu kontrolu nad nuklearnim oružjem, koje ostaje savezničko i pretežito američko.

Nadzor koji Finska još nije razriješila

Finski Odbor za obranu, parlamentarno tijelo koje je razmatralo prijedlog, ocijenio je da zakon ne premješta ovlasti izvan finskih institucija i da će uloga parlamenta biti zaštićena u svim scenarijima (Yle). Oporba se nije složila oko jedne važne točke.

Socijaldemokrati, Zeleni i Lijevi savez tvrdili su da je postojeće pravo već dopuštalo puno sudjelovanje Finske u NATO-ovoj nuklearnoj politici (Vasemmisto). Njihova je bojazan konkretna: nove iznimke mogle bi buduće korake pretvoriti u rutinsku provedbu savezničkih obveza, vođenu unutar ministarstva obrane, umjesto u odluke koje ponovno traže glasovanje parlamenta. Kada pravno dopuštenje jednom postoji, vlada bi svaki sljedeći potez mogla tretirati kao tehničko pitanje obrambenog prava, a ne kao političku odluku za otvorenu raspravu.

Finska je sada razjasnila što je pravno moguće. Teže pitanje tek slijedi: ako se jednoga dana, na temelju NATO-ova ili bilateralnog sporazuma, kroz finski teritorij bude kretala oprema povezana s nuklearnim oružjem, hoće li parlament svaki put tražiti riječ? Ili je odgovor već dan u srijedu?