Finska glasovanjem 125-61 ukida nuklearnu zabranu

Dvije generacije nordijska se sigurnost oslanjala na istu pretpostavku: ostati izvan vojnih blokova velikih sila i držati nuklearno oružje podalje od nordijskog tla. Finska je prvo pravilo napustila ulaskom u NATO 2023. godine. Njezin je parlament 17. lipnja 2026. srušio i drugo. Glasovanjem 125 prema 61 finski su zastupnici ukinuli opću zabranu nuklearnog oružja, čime su u okolnostima povezanima s obranom dopustili njegov uvoz, prijevoz i posjedovanje (Yle, Bloomberg). Nuklearne bojeve glave zbog toga se neće pojaviti već sutra. No pravni okvir odvraćanja u sjevernoj Europi upravo se promijenio.

Što zakon stvarno mijenja

Dosadašnji finski Zakon o nuklearnoj energiji kriminalizirao je unošenje nuklearne eksplozivne naprave u zemlju, njezin prijevoz, posjedovanje ili proizvodnju. Reforma briše tu zabranu i mijenja Kazneni zakon tako da uvoz, prijevoz, isporuka i posjedovanje više nisu kaznena djela kada su povezani s finskom vojnom obranom, NATO-ovom kolektivnom obranom ili savezničkom suradnjom (Kaleva, Euronews). Proizvodnja i detonacija i dalje ostaju kaznena djela, što znači da Finska nije otvorila put prema vlastitom nuklearnom oružju.

Ministar obrane Antti Häkkänen opisao je promjenu kao omogućavanje „punog korištenja NATO-ova nuklearnog odvraćanja”, prema Yleu. Odbor za obranu naglasio je da finske obveze neširenja nuklearnog oružja ostaju na snazi i da ovlasti ostaju u rukama finskih državnih tijela. Stvarni učinak uži je od većine naslova: parlament je uklonio domaću pravnu prepreku koja bi u krizi mogla blokirati savezničke nuklearne aktivnosti. Svako stvarno premještanje nuklearnog oružja i dalje bi zahtijevalo posebnu političku odluku u Helsinkiju i spremnost neke nuklearno naoružane saveznice (NATO).

Izloženiji položaj Švedske

Finsko glasovanje odmah povećava pritisak na susjednu Švedsku. Ona je ušla u NATO bez zakonske zabrane nuklearnog oružja, ali zadržava političku obvezu da ga u mirnodopsko vrijeme neće smještati na svojem teritoriju. Ta pozicija sada izgleda ranjivije: političko obećanje može se povući tiše od zakona, ali Finska je upravo pokazala da se i zakoni mijenjaju kada se promijeni procjena prijetnje.

Švedska parlamentarna rasprava već odražava tu napetost. Kritičari tvrde da izostanak formalne zabrane ostavlja prevelik prostor izvršnoj vlasti (Riksdagen). Dvije nordijske susjede sada na isto savezničko pitanje gledaju kroz različite mehanizme odgovornosti: jedna je odlučila ukinuti zakon, druga se oslanja na obećanje koje bi moglo neprimjetno isteći.

Praznina u nadzoru

Najsnažnija kritika finske reforme odnosi se na demokratski nadzor. Oporbeni zastupnici i udruge civilnog društva tvrdili su da vlada nije jasno odredila tko će odobravati buduće nuklearne odluke (New York Times). Traži li tranzit novo glasovanje u parlamentu ili odluku vlade? Koje obveze izvješćivanja vrijede? Iz javno dostupnih dokumenata to nije jasno.

Francuska ovu promjenu čita iz vlastitog kuta. Predsjednik Emmanuel Macron poziva europske saveznike da se ozbiljnije bave nuklearnim pitanjima izvan američkog kišobrana, a finska zakonska promjena Parizu daje koristan argument: članica EU-a na prvoj crti sada prihvaća da odvraćanje mora biti pravno primjenjivo, a ne samo retorički podržano. Finski dužnosnici, međutim, reformu su opravdali isključivo usklađivanjem s NATO-om, a ne korakom prema europskom odvraćanju pod francuskim vodstvom. I glavni tajnik NATO-a Mark Rutte povukao je istu granicu, podsjetivši da Francuska nije dio Skupine za nuklearno planiranje, tijela u kojem saveznice usklađuju nuklearnu politiku (NATO). Finska je uklonila pravnu prepreku, ali glasovanje nije odgovorilo na ključna pitanja: koja bi saveznica kroz taj otvor prošla, pod čijim zapovjedništvom i uz kakav demokratski nadzor.