Finska traži francuski nuklearni štit

Finska pregovara o ulasku u francuski okvir nuklearnog odvraćanja jer u Helsinkiju jača procjena da se Sjedinjene Države postupno povlače iz europske sigurnosti. Premijer Petteri Orpo potvrdio je razgovore 3. lipnja, istoga tjedna u kojem se ministar obrane Antti Häkkänen sastao s francuskim vojnim zapovjednicima (YLE). Orpo je nekoliko dana ranije iznio političku logiku tog poteza: „Sjedinjene Države doista smanjuju svoje sudjelovanje” u europskoj obrani.

Finska s Rusijom dijeli 1.340 kilometara kopnene granice, najdulje među svim članicama NATO-a. Francuska je u ožujku 2026. pokrenula okvir dissuasion avancée, odnosno isturenog odvraćanja, nudeći europskim saveznicima bilateralna partnerstva povezana s francuskim nuklearnim arsenalom (IFRI). Švedska, Danska, Norveška i Poljska već su se priključile. Finskim ulaskom nastao bi gotovo neprekinut nordijski lanac francuskih odvraćajućih obveza duž sjeveroistočne granice NATO-a.

Simbolika bez ključeva

Svaka država s Parizom pregovara zaseban bilateralni sporazum. Partneri dobivaju političke konzultacije u krizama, promatračka mjesta na francuskim nuklearnim vježbama i konvencionalnu vojnu suradnju radi zaštite francuskih nuklearnih platformi. U slučaju ozbiljne eskalacije Francuska bi mogla rasporediti zrakoplove sposobne za nošenje nuklearnog oružja u partnerske zrakoplovne baze (NATO Association of Canada, Euronews).

No francuski predsjednik zadržava isključivu ovlast nad odabirom ciljeva i odlukom o lansiranju. Nijedna partnerska država ne dobiva automatsko obrambeno jamstvo. Pariz „europeizira strateško značenje svojih snaga”, ali pritom zadržava „svaki mehanizam isključive nacionalne kontrole” (Eurasia Review).

Francuski obrambeni časopis Le Rubicon ocijenio je da okvir partnerima, „barem zasad”, ne donosi stvarnu prednost, dok Francuskoj osigurava pristup bazama i političku legitimnost (Le Rubicon). Njemački Peace Research Institute Frankfurt bio je oštriji: aranžman se svodi na „podjelu rizika i troškova s Francuskom bez vjerodostojnog dobitka u odvraćanju” (PRIF).

Dva nuklearna kišobrana, jedna granica

Finska istodobno ima i drugu ponudu. Financial Times je 2. lipnja izvijestio da američki dužnosnici razgovaraju o proširenju tradicionalnog programa nuklearnog dijeljenja unutar NATO-a na nove države, pri čemu najveći interes pokazuju Poljska i baltičke zemlje (Defense News). Taj model funkcionira drukčije: država domaćin koristi certificirane zrakoplove koji mogu nositi američke gravitacijske bombe, a u njihovoj uporabi sudjeluju i Washington i domaćin.

Orpo ta dva smjera predstavlja kao spojiva. Javnu poruku gradi oko tvrdnje da Europa mora razvijati vlastitu obrambenu sposobnost, ali zadržati suradnju sa Sjedinjenim Državama. Analiza CSIS-a upozorila je da bi takav razvoj mogao podijeliti Europu na američki i francuski nuklearni krug, pri čemu bi se države svrstavale prema zrakoplovnim flotama i političkom usmjerenju (CSIS).

Prije bilo kojeg od ta dva puta Finska mora promijeniti zakon. Zakon o nuklearnoj energiji iz 1987. potpuno zabranjuje uvoz nuklearnih eksplozivnih naprava. Vlada je 23. travnja parlamentu poslala prijedlog izmjena kojim bi se izrijekom dopustilo nuklearno oružje za potrebe vojne obrane (YLE). Parlament mora prihvatiti izmjene, a glasanje se očekuje ove jeseni.

Moskva je već dala do znanja kako gleda na taj proces. Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov u svibnju je upozorio da će se partnerske države naći pod „pozornijim nadzorom naše vojske zadužene za osiguranje strateškog odvraćanja” (TASS). Francuske alpske postrojbe već vježbaju u finskoj Laponiji, blizu ruske granice (Le Monde). Operativni trag nove politike raste i prije nego što je sporazum potpisan.

Finski parlament ove će jeseni odlučivati je li strateška težina francuskog odvraćanja dovoljna za državu čija granica s Rusijom ima 1.340 kilometara, dok oružje, zrakoplovi i ovlast za lansiranje ostaju u tuđim rukama.