Pet država EU-a zatvara azil

Od finske granice s Rusijom, preko baltičkih granica s Bjelorusijom, do njemačkih schengenskih kontrolnih točaka, pet država članica Europske unije danas ograničava tko uopće može zatražiti azil na granici. Poljski Sejm, donji dom parlamenta, produljio je ograničenja za još 60 dana, nastavljajući režim uveden 2025. godine (RMF24, VisaHQ News). Varšava taj pravac ne tretira kao uobičajenu migraciju, nego kao bjelorusku hibridnu operaciju. Slične režime na istočnim granicama imaju Litva, Latvija i Finska. Njemačka, s druge strane, provodi kontrole na kopnenim schengenskim granicama i pritom odbija dio zahtjeva za azil već na ulazu.

Svaka od tih država poziva se na drukčiji pravni temelj. Ne postoji zajednički mehanizam koordinacije. Niti jedna institucija Europske unije nije javno procijenila uklapaju li se ti režimi, u obliku u kojem se sada primjenjuju, još uvijek u europsko pravo.

Istočna granica

Baltičke države pokazuju kako se privremeni odgovor na krizu može pretvoriti u stalni model upravljanja granicom.

Litva postupanje na granici opisuje kao samoobranu od bjeloruskog hibridnog napada. Prema podacima LRT-a, granična je služba do početka srpnja 2026. vratila 888 neregularnih migranata, a više od 25.000 od početka krize 2021. godine. Nastavljeno izvanredno stanje daje graničnim tijelima šire ovlasti da odbiju ulazak bez standardnog postupka obrade zahtjeva za azil.

Latvija je krizni režim pretvorila u redovitu administrativnu praksu. Pojačane mjere na granici produljene su do kraja 2026., uz dodatnih 1,7 milijuna eura za njihovo održavanje (1188.lv). Latvija je 2025. zaustavila 12.046 pokušaja prelaska granice, dok je 31 osobu pustila iz humanitarnih razloga (BB.lv). Pravni okvir vodi se kroz zakonodavstvo o sigurnosti granice, a ne kroz azilni postupak, čime se početna logika sustava pomiče s razmatranja zahtjeva na sprječavanje prelazaka.

Finska je u zakon ugradila više zaštitnih ograda od svojih susjeda. Privremeni zakon o granici dopušta vraćanje ljudi na ruskoj granici kada vlada utvrdi da neprijateljska država instrumentalizira migracije, ali propisuje vremenska ograničenja i iznimke za djecu, osobe s invaliditetom te svakoga kome prijete mučenje ili smrt (Finlex, Eduskunta). Amnesty Finland tvrdi da zakon unatoč tome krši međunarodne obveze, jer polazi od odbijanja, a ne od pojedinačne provjere zahtjeva (Amnesty Finland).

Njemačka provjerava istu granicu s druge strane

Sigurnosna logika s vanjske granice Unije prešla je i na unutarnje granice. Berlin od rujna 2024. kontrolira sve kopnene granice. Od svibnja 2025. te kontrole omogućuju odbijanje osoba koje na granici zatraže azil. Ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt tvrdi da su mjere spriječile više od 32.000 nezakonitih ulazaka (Deutschlandfunk, DW).

Njemački sudovi već su osporili dio takve prakse. Upravni sud u Münchenu 2025. je više kontrola ocijenio nezakonitima, uz obrazloženje da provjere koje u praksi postaju trajne ne mogu biti privremena iznimka od schengenskih pravila, odnosno sustava koji inače omogućuje slobodno kretanje preko unutarnjih granica EU-a (Tagesschau). Poljska je od srpnja 2025. uvela kontrole na istoj granici (Auswärtiges Amt). Dvije države sada provjeravaju istu granicu s obje strane, jer nijedna ne vjeruje da se rizikom može upravljati redovitim schengenskim režimom.

Tko nadzire iznimku?

Migracijski i azilni pakt EU-a iz 2024. državama članicama dao je formalni pravni temelj za ograničavanje pristupa azilu kada neprijateljski akter koristi migracije kao političko oružje, što se u europskom pravu naziva instrumentalizacijom (Uredba (EU) 2024/1359). No Pakt predviđa privremena i uvjetovana odstupanja od redovnih pravila, a ne dopuštenje da se pristup azilu zatvori. Pravo EU-a i dalje obvezuje države da ljudima omoguće podnošenje zahtjeva za zaštitu na granici i da ih pojedinačno obrade (Direktiva 2013/32/EU). Sud Europske unije, najviši sud Unije, već je presudio protiv Mađarske jer je pristup azilu učinila praktički nemogućim (CJEU C-808/18).

Granica između zakonite krizne mjere i vraćanja ljudi bez stvarne mogućnosti da zatraže zaštitu ovisi o podacima koji nisu objavljeni: koliko je ljudi obuhvaćenih poljskim ograničenjima pokušalo zatražiti azil, koliko ih je dobilo pojedinačnu procjenu, koliko ih je primljeno na temelju iznimki za ranjive skupine. Pet država članica sada gradi vlastite odgovore na isto pitanje. Europska komisija teško može i dalje tretirati te režime kao odvojene nacionalne iznimke kada zajedno već čine regionalni model upravljanja granicom.