Pet država blokira Srbiju u EU-u

Europska komisija tvrdi da je Srbija ispunila tehničke uvjete za otvaranje Sklopa 3 u pristupnim pregovorima, dijela pregovaračkog okvira koji obuhvaća konkurentnost i gospodarski rast. Najmanje pet država članica odbija dati suglasnost (N1/RFE, Euronews). Time se tehnički korak pretvorio u politički test: vrijede li uvjeti proširenja i onda kada se primjenjuju na kandidata za kojeg se u Bruxellesu istodobno smatra da je strateški važan.

Kako jednoglasnost postaje poluga pritiska

Prema revidiranoj metodologiji proširenja, pristupni pregovori više se ne vode samo otvaranjem pojedinačnih poglavlja, nego su grupirani u tematske sklopove. Za otvaranje svakog sklopa potrebna je jednoglasna odluka svih 27 država članica u Vijeću, instituciji u kojoj nacionalne vlade odlučuju o ključnim europskim pitanjima. Komisija može procijeniti stanje, preporučiti otvaranje i politički pritiskati, ali sama ne može otvoriti pregovaračka vrata (zaključci Vijeća, Euronews).

Upravo to pravilo daje težinu državama koje su skeptične prema napretku Srbije. Iako se Sklop 3 odnosi na gospodarsku politiku, načelo „temeljna pitanja najprije” znači da demokratski standardi određuju ritam cijelog procesa. Država članica zato može blokirati i ekonomski dio pregovora ako smatra da nema dovoljno napretka u vladavini prava, borbi protiv korupcije ili slobodi medija (European Western Balkans, Paket proširenja 2024.).

Među skeptičnim državama spominju se Nizozemska, Njemačka, Francuska i Hrvatska. Riječ je o skupini u kojoj se preklapaju tradicionalni oprez prema proširenju i tvrđi pristup vladavini prava, a pet ili više država dovoljno je da se u Vijeću ne oblikuje konsenzus. Nizozemske primjedbe uklapaju se u nalaze same Komisije o Srbiji, premda službena stajališta država uglavnom ostaju skrivena iza diplomatske procedure Vijeća (Tweede Kamer, Izvješće o Srbiji 2024.). Odluke s velikim posljedicama donose se iza zatvorenih vrata, dok javnost dobiva tek curenja informacija i neslužbena pojašnjenja.

Demokracija i Rusija

Otpor se temelji na dvije povezane zamjerke. Prva je nazadovanje demokratskih standarda. Komisijino izvješće o Srbiji upozorava na trajne probleme s neovisnošću pravosuđa, korupcijom, medijskim pluralizmom i izbornim uvjetima (Izvješće o Srbiji 2024.). To nisu apstraktne primjedbe o upravljanju državom. One opisuju okruženje u kojem rade srbijanski novinari, suci i oporbeni akteri.

Druga je zamjerka odbijanje Beograda da se uskladi s europskom politikom prema Rusiji. Srbija se nije pridružila sankcijama Europske unije protiv Moskve, a Komisija njezinu usklađenost s vanjskom politikom EU-a ocjenjuje nedostatnom (Paket proširenja 2024.). Kako upozorava Njemački institut za razvoj i održivost, brzina ne smije postati zamjena za demokraciju (IDOS/Makronom). Srpski odnos prema Rusiji zato pojačava sumnju u to približava li se Beograd stvarno Europskoj uniji.

Zajedno, te dvije primjedbe stvaraju jednostavan problem. Ako EU pogura Srbiju naprijed unatoč neriješenim demokratskim manjcima i otvorenom neslaganju oko sankcija, šalje poruku da su uvjeti podložni političkoj prilagodbi. Tu poruku ne čita samo Beograd, nego i svaki drugi kandidat za članstvo (European Western Balkans, Euronews DE).

Mađarski protuargument

Najjasniji suprotan stav dolazi iz Mađarske. Budimpešta Srbiju vidi kao operativnog partnera u nadzoru granica i upravljanju migracijama, a ne prvenstveno kao problem vladavine prava (MTI, Portfolio). Logika Budimpešte svodi se na upozorenje da Srbiju treba držati blizu, jer bi je blokada mogla dodatno gurnuti prema Moskvi i Pekingu.

To upozorenje nije bez osnove. Ako Srbija zaključi da reforme ionako ne otvaraju stvaran napredak, utjecaj Europske unije slabi kroz razočaranje. No mađarski argument zaobilazi konkretne razloge zbog kojih države blokiraju otvaranje sklopa: nedovoljan napredak u borbi protiv korupcije, slobodi medija, izbornim standardima i usklađivanju sa sankcijama (SZMSZ). Pozivati na uključivanje Srbije, a ne odgovoriti na razloge otpora, znači promijeniti temu, ne pobiti prigovor.

Šira poruka

Spor oko Sklopa 3 važan je i izvan srpskog slučaja. Ukrajini i Moldovi poručuje se da članstvo u Europskoj uniji traži duboke reforme čak i pod pritiskom rata. Zemlje koje na članstvo čekaju već dva desetljeća istodobno promatraju hoće li Kijev dobiti brži put. Ako Srbija napreduje bez ispunjavanja standarda, pitanje vjerodostojnosti vraća se Europskoj uniji: zašto bi bilo koji kandidat vjerovao da su uvjeti stvarni?

Nedostaje ozbiljna rasprava o srednjem putu. Države članice mogle bi tražiti javno objavljen reformski plan, preciznije privremene kriterije ili strože uvjete za pretpristupno financiranje prije nove odluke o sklopu. Ta mogućnost jedva se vidi u raspravi koja se svela na otvaranje ili blokadu. Komisija bi trebala objaviti tablicu kriterija za koje tvrdi da ih je Srbija ispunila. Dok to ne učini, i njezina preporuka i otpor država članica ostaju tvrdnje koje javnost ne može samostalno provjeriti.