Pet država ispituje ruandski centar

Ministri unutarnjih poslova Njemačke, Austrije, Danske, Grčke i Nizozemske sastat će se 4. rujna u Kopenhagenu kako bi razmotrili model koji nijedna europska vlada dosad nije uspjela provesti: centar izvan Europe u kojem bi se zadržavale osobe kojima je pravomoćno odbijen zahtjev za azil prije njihova protjerivanja. Skupina se naziva die Umsetzer, odnosno provoditelji, a Ruanda je trenutačno glavni kandidat za zemlju domaćina (Spiegel, UIM).

Pregovori postoje, ali potpisa nema

Koalicija se od srpnja kreće brzo. Austrijski ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner potvrdio je postojanje radne skupine pet država i najavio da bi partnerska zemlja trebala biti utvrđena do kraja godine (OTS/BMI). Njemački i austrijski dužnosnici potvrđuju razgovore, ali ne žele imenovati državu s kojom se pregovara, pozivajući se na sporazum o povjerljivosti (n-tv). Tu je šutnju prekinula Ruanda: glasnogovornica vlade Yolande Makolo početkom kolovoza rekla je da razgovori traju, ali da ništa nije odlučeno (ECRE).

Dosad nije objavljen nikakav memorandum o razumijevanju, nikakav dogovor o financiranju ni potpis države domaćina (Jux.news). Europska komisija nije uključena u pregovore.

To nije britanski model

Razlika u odnosu na propali britanski plan s Ruandom ovdje je ključna. London je namjeravao slati tražitelje azila u Kigali kako bi se njihovi zahtjevi ondje obrađivali. Model pet država zamišljen je drukčije: odluke o azilu i dalje bi se donosile u Europi. U centar bi se upućivale osobe čiji su zahtjevi već odbijeni i koje više nemaju pravnu osnovu za ostanak, dok čekaju povratak u zemlje podrijetla (ZEIT, Copenhagen Post).

Novi zakon Europske unije o vraćanju, koji je u lipnju podržao Europski parlament, izravno izabrano zakonodavno tijelo Unije, omogućio bi državama da odbijene migrante premjeste u treću zemlju prije njihova slanja kući (European Parliament). Time skupina dobiva pravni otvor za projekt.

Politička računica nije složena. Europske vlade redovito izdaju naloge za protjerivanje koji se ne provedu jer zemlje podrijetla ne surađuju, osobni dokumenti nedostaju ili zakonski rok za zadržavanje istekne. Centar u Ruandi trebao bi, barem u teoriji, prekinuti taj krug tako što bi ljude zadržao izvan Europe dok se administrativni postupci ne dovrše.

Italija i Albanija pokazuju problem sudova

Talijanski centri za zadržavanje u Albaniji najbliži su presedan, a pouka je nepovoljna za zagovornike takvog modela. Od listopada 2024. do siječnja 2025. talijanski su suci više puta odbili potvrditi zadržavanje, čime su zaustavili premještaje nakon samo tri operacije (Adnkronos). Nakon preuređenja modela 2025., prema Amnesty Internationalu, neovisni promatrači i dalje su teško dolazili do centra u Gjadëru te su zabilježili ozbiljne zabrinutosti zbog zaštite prava (Amnesty Italia).

Centar u Ruandi suočio bi se s istom pravosudnom izloženošću. Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava traži da država koja osobu šalje procijeni prijeti li joj progon u Ruandi, a zatim i nakon mogućeg daljnjeg premještaja iz Ruande u zemlju podrijetla. Ako sud ocijeni da je ijedna od tih procjena nedostatna, premještaj se zaustavlja. Pravo Europske unije jamči pristup sucu prije udaljenja, pa svaki pojedinačni slučaj može postati prepreka.

Istraživački centar CEPS problem sažima izravno: centri za zadržavanje izvan Europe sami po sebi nikoga ne vraćaju. Oni ljude premještaju dalje od europskog dosega, dok glavno usko grlo, pristanak zemalja podrijetla da ih prime natrag, ostaje ondje gdje je i bilo (CEPS).

Što Kopenhagen može, a što ne može donijeti

Pokušaj pet država stvaran je. Iza njega stoje imenovani ministri, Ruanda je potvrdila kontakte, a Danska je odredila datum sastanka. To ga razlikuje od uobičajenih ministarskih priopćenja o „istraživanju mogućnosti”. No centar u Ruandi mogao bi samo premjestiti zadržavanje izvan Europe, bez stvaranja suradnje s državama koje već odbijaju prihvatiti osobe protjerane iz Europe. Sudovi i neovisni nadzor mogli bi zaustaviti model prije nego što se uopće dođe do tog dubljeg testa. Kopenhagen 4. rujna može proizvesti zahtjev prema Ruandi. Ne može ukloniti prepreke koje su dosad blokirale protjerivanja iz Berlina, Beča i samog Kopenhagena.