Pet talibanskih dužnosnika dobilo vize za EU

Bruxelles pokušava pokrenuti vraćanja Afganistanaca bez priznanja talibanske vlasti. U tome je srž politički neugodnog kompromisa koji otvara izvješće nizozemskog NOS-a: Belgija je, prema tom izvješću, izdala jednodnevne vize za pet talibanskih predstavnika koji bi trebali razgovarati s Europskom komisijom o Afganistancima čiji su zahtjevi za azil odbijeni. Nema javnog belgijskog ni europskog dokumenta koji potvrđuje taj podatak, ali problem je stvaran. Za vraćanja su potrebni dokumenti, pristup zračnoj luci i prihvat po dolasku, a te poluge danas drže Talibani.

Vizna vrata

EU od 2021. dopušta kontakte s talibanskim dužnosnicima bez priznanja njihove vlasti, nakon što je Vijeće utvrdilo europsku poziciju prema Afganistanu. Ta razlika izgleda uredno na papiru, ali se brzo zamuti kada države pokušaju provesti udaljenje. Povratni let ne može se organizirati samo na temelju pravne konstrukcije; netko u Kabulu mora primiti osobu koja se vraća.

Ako je prikaz NOS-a točan, belgijska bi uloga bila uska, ali politički izložena. Prema europskom Viznom zakoniku, Belgija odlučuje tko za takav kratki boravak ulazi na njezin teritorij. Članak 25. dopušta vizu ograničenu samo na određeno područje u iznimnim slučajevima.

Ni viza, međutim, ne bi riješila sve. Ako se bilo koji član izaslanstva nalazi na UN-ovu popisu sankcioniranih talibana, Belgija bi putovanje morala uklopiti i u UN-ov postupak izuzeća od zabrane putovanja. Kratkotrajna viza sama po sebi tada ne bi bila dovoljna.

Razgovori nisu sporazum

Komisija može otvoriti kanal komunikacije. Sama ne može obvezati EU na sporazum o ponovnom prihvatu s Talibanima. Pravo EU-a Uniji ostavlja prostor za pregovore o aranžmanima vraćanja, ali formalni međunarodni sporazumi prolaze kroz ugovorni postupak EU-a, uključujući članak 79. stavak 3. i članak 218..

Ta podjela ovlasti važna je jer su vlade pod pritiskom da pokažu kako odbijeni zahtjevi za azil mogu završiti stvarnim udaljenjem. Njemačka pokazuje granicu takve politike. Berlin je u kolovozu 2024. u Kabul deportirao 28 Afganistanaca, opisanih kao osuđeni počinitelji kaznenih djela, letom koji je prema izvješćima dogovoren preko Katara (PBS/AP, Al Jazeera). Reuters je poslije izvijestio da Njemačka želi izravne razgovore s Talibanima.

Dosadašnji obrazac ostaje uzak, posredovan i pravno ranjiv. Vlade mogu najavljivati stroža vraćanja. Za njihovu provedbu potreban im je sugovornik kojem ne žele dati legitimitet.

Austrija se također zauzimala za to da opcije vraćanja u Afganistan ostanu otvorene, uključujući inicijativu iz 2021. o kojoj je izvijestio Reuters. Program danskog predsjedanja EU-om stavlja vraćanja i suradnju s državama izvan EU-a visoko među objavljene prioritete. Belgija bi, kao država domaćin, odmah nosila teret provjere viza, sankcija i pitanja izgleda li kontakt previše kao priznanje.

Granica ljudskih prava

Nijedan sastanak u Bruxellesu ne mijenja zabranu slanja osobe ondje gdje joj prijeti ozbiljna opasnost. Europska Direktiva o vraćanju traži poštovanje načela zabrane prisilnog vraćanja u opasnost. Povelja EU-a o temeljnim pravima zabranjuje udaljenja kada postoji ozbiljan rizik od mučenja ili nečovječnog postupanja.

Sudovi i dalje mogu zaustavljati udaljenja od slučaja do slučaja. Europski sud za ljudska prava tu je zaštitu proglasio apsolutnom prema članku 3. u predmetu Saadi protiv Italije. Aktualne smjernice Agencije EU-a za azil o Afganistanu i dalje izdvajaju skupine izložene ozbiljnom riziku, dok Amnesty i Human Rights Watch opisuju tešku talibansku represiju, osobito nad ženama i djevojčicama.

Kontakt ne znači priznanje. Otvorena su konkretnija pitanja: tko je ušao u Belgiju, na kojoj viznoj i sankcijskoj osnovi te je li se tražio bilo kakav dogovor o vraćanjima. Europska politika vraćanja sada se sudara s talibanskom kontrolom, a najosjetljiviji dio tog procesa mogao bi se odvijati izvan javnog pogleda.