Flandrija nudi €119 million za Volvo Ghent

Flandrija nudi 119 mil. eura kako bi održala na životu Volvovu tvornicu za sklapanje vozila u Gentu, posljednju preostalu belgijsku tvornicu automobila. Europska komisija već je odobrila 267 mil. eura slovačke državne potpore za novu Volvovu tvornicu u Košicama, koja bi od 2027. trebala preuzeti dva od tri električna modela iz Genta. Obje potpore završavaju kod istog krajnjeg vlasnika: Geelyja, kineske skupine koja kontrolira Volvo Cars. Ukupno je riječ o 386 mil. eura europskog javnog novca za jednu korporacijsku skupinu: jedna potpora gradi zamjenu, druga pokušava spriječiti urušavanje izvornog pogona.

Trideset godina zatvaranja

Gent je završna točka dugog industrijskog povlačenja. Belgija je već izgubila Renault Vilvoorde 1997., Opel Antwerpen 2010., Ford Genk 2014. i Audi Brussels 2025. godine. U svakom je slučaju multinacionalni vlasnik upozoravao na visoke troškove rada, vlada je pokušavala intervenirati, a proizvodnja se ipak selila. Nacionalna proizvodnja automobila pala je s više od milijun vozila godišnje na otprilike 300.000 danas.

Tvornica u Gentu zapošljava 6.500 radnika i proizvodi 212.000 vozila, iako joj je kapacitet 300.000. Iskorištenost od 71 posto slabi njezinu pregovaračku poziciju. Dobavni lanac već puca: Plasman, dobavljač odbojnika s oko 350 radnika, od kojih polovica izravno radi za Volvo, najavio je zatvaranje do listopada 2026. Radnici su štrajkali 2. lipnja, zbog čega je Volvo morao poslati oko 4.000 zaposlenih kući u režimu privremene nezaposlenosti.

Kako je novac zapakiran

Flamanska potpora dijeli se na 80 mil. eura za inovacije i baterijsku tehnologiju, 30 mil. eura za energetsku učinkovitost i 9 mil. eura za prekvalifikaciju radnika. Ministar-predsjednik Diependaele rekao je da to „nije bjanko ček”, premda konkretni uvjeti vezani uz očuvanje radnih mjesta nisu objavljeni.

Ta formulacija nije sporedna. Pravila EU-a o državnim potporama nemaju mehanizam kojim bi se izravno spriječilo zatvaranje tvornice. Kad bi se novac nazvao „spašavanjem”, primjenjivali bi se znatno stroži uvjeti. Zato je potpora predstavljena kao zeleno ulaganje. Hoće li ona doista promijeniti Geelyjeve planove ili samo platiti odluke koje su već donesene, pitanje je kojim će se Komisija morati baviti kada Flandrija službeno prijavi mjeru.

Košice su u travnju 2024. dobile odobrenje Komisije prema pravilima o regionalnim potporama za slabije razvijena područja. Volvo uz javni novac ulaže 1,2 mlrd. eura vlastitog kapitala. U tvornici je već postavljeno 600 robota i proizvedeno više od 100 probnih karoserija, a puna proizvodnja cilja na 250.000 vozila godišnje.

Preseljenje proizvodnje svodi se na plaće i tehnologiju. Prosječna godišnja plaća u Belgiji iznosi oko 59.600 eura, a u Slovačkoj otprilike 20.300 eura. Košice će koristiti i megacasting, postupak u kojem se veliki aluminijski dijelovi lijevaju u jednom komadu umjesto da se zavaruju stotine zasebnih dijelova, što starija proizvodna linija u Gentu ne može prihvatiti.

Tko dobiva, tko gubi i što ostaje otvoreno

Komisija je odobrila 267 mil. eura za Košice kako bi se otvorilo 3.300 radnih mjesta. Belgija sada od iste Komisije mora tražiti 119 mil. eura za zaštitu 6.500 radnih mjesta koja su dijelom ugrožena upravo ulaganjem u Košice. Isti regulator, isti vlasnik, ali različiti pravni okviri za dvije strane istog proizvodnog pomaka.

Volvo Cars ne može popuniti obje tvornice. Tvrtka je 2025. ostvarila operativnu dobit od samo 0,3 mlrd. švedskih kruna, 99 posto manje nego godinu prije. Geelyjev predsjednik Li Shufu najavio je da će skupina prestati graditi nove tvornice, pozivajući se na „ozbiljne globalne viškove kapaciteta”. Europske tvornice automobila u prosjeku rade na otprilike 55 posto kapaciteta.

Dva od tri električna modela iz Genta, EX40 i EC40, kojih je 2025. bilo oko 42.000, sele se u Košice bez obzira na flamansku potporu. U Belgiji ostaje EX30, premješten ondje ponajprije kako bi se izbjegle carine EU-a na električne automobile proizvedene u Kini. Ako se te carine ublaže u trgovinskim pregovorima, slabi i taj razlog za proizvodnju u Gentu.

Marc Staelens iz sindikata ABVV-Metaal sažeo je logiku pritiska ovako: „Svaki model mora postati jeftiniji. Ako to ne uspije, proizvodnju sele u zemlje s niskim plaćama.” Flamanskih 119 mil. eura ne zatvara razliku u plaćama, ne ugrađuje tehnologiju koja Gentu nedostaje i ne popunjava prazna mjesta na proizvodnoj traci. Taj novac kupuje vrijeme. Hoće li to vrijeme išta promijeniti, odlučit će Geelyjev problem viška kapaciteta.