Fosilne emisije padaju, ukupne dosežu rekord

Prema projekciji, emisije CO₂ iz fosilnih goriva blago će pasti 2026., dok bi ukupne emisije uzrokovane ljudskim djelovanjem mogle dosegnuti novu najvišu razinu (predobjava Global Carbon Budgeta). To se ne isključuje jer ukupni zbroj obuhvaća i emisije povezane s korištenjem zemljišta, za koje se predviđa rast. Obje su promjene male i zasad nijedna ne potvrđuje trajniji trend.

Emisije CO₂ koje uzrokuje čovječanstvo mogu se pratiti kroz dva računa. Fosilni obuhvaća ugljen, naftu, plin i proizvodnju cementa. Zemljišni obuhvaća emisije nastale krčenjem i degradacijom šuma, sječom drva te isušivanjem ili paljenjem tresetišta. Od njega se oduzima ugljik koji šume u obnovi uklanjaju iz atmosfere.

Ove bi godine emisije iz fosilnog računa trebale pasti za 0,4 posto, odnosno oko 0,15 milijardi tona, na 38,2 milijarde tona CO₂ (predobjava Global Carbon Budgeta). Prema Global Carbon Projectu, bio bi to prvi godišnji pad od pandemijske 2020. Istodobno bi emisije povezane s korištenjem zemljišta porasle s oko 4,4 na 5,1 milijardu tona. Ukupni bi se zbroj tako povećao s 42,8 na rekordnih 43,3 milijarde tona, koliko iznosi središnja procjena (predobjava Global Carbon Budgeta).

Brojke dolaze iz Global Carbon Budgeta, godišnje bilance izvora ljudskih emisija CO₂ i njihova kretanja. Ovogodišnje izdanje još je u obliku predobjave, pa ga drugi znanstvenici još provjeravaju. Prateća analiza prošla je tu provjeru i objavljena je u časopisu Nature Climate Change.

Zašto je zemljišni dio teže procijeniti

Račun emisija iz fosilnih goriva nalik je očitanju brojila električne energije. Istraživači ga sastavljaju iz nacionalnih podataka o prodaji i izgaranju goriva te proizvodnji cementa. Za zemljišni dio nema brojila. Istraživači ga rekonstruiraju računalnim modelima koji procjenjuju koliko ugljika pohranjuju i otpuštaju biljke i tlo; to je nalik procjeni mase šume na temelju snimaka iz zraka i tablica rasta.

Treset pokazuje zašto je to teško. Riječ je o djelomično razgrađenoj biljnoj tvari koja se nakuplja na natopljenom tlu, poput komposta koji se nikad do kraja ne razgradi, pa u sebi pohranjuje mnogo ugljika. Kad se treset isuši ili izgori, taj ugljik odlazi u atmosferu. Mnogo ga je teže izmjeriti za jednu godinu nego prebrojiti bačve nafte.

Rekord unutar raspona nesigurnosti

Ta se razlika vidi u rasponima nesigurnosti, odnosno vrijednostima unutar kojih se stvarna brojka vjerojatno nalazi. Procjena emisija iz fosilnih goriva kreće se od pada od 1,5 posto do rasta od 0,6 posto (predobjava Global Carbon Budgeta). Dakle, još nije utvrđeno ni u kojem će se smjeru te emisije promijeniti.

Procjena emisija povezanih s korištenjem zemljišta još je nesigurnija. Samo procjena za 2025. nosi neizvjesnost od ±2,6 milijardi tona, znatno veću od ovogodišnjeg predviđenog porasta od oko 0,7 milijardi tona (predobjava Global Carbon Budgeta). CICERO, čiji su znanstvenici sudjelovali u izradi bilance, upozorava da zbog te nesigurnosti malom rastu ukupnih emisija ne treba pridavati preveliko značenje.

Valja razdvojiti dva pokazatelja koja se lako mogu zamijeniti. Ove brojke mjere emisije, odnosno količinu koju čovječanstvo ispusti svake godine. Količina CO₂ koja se nakuplja u atmosferi zaseban je pokazatelj: kopno i oceani upijaju dio godišnjih emisija, a bilanca te prirodne ponore prati odvojeno. Rekord emisija pokazuje koliki je pritisak čovječanstva na klimu. Odgovor atmosfere ovisi i o tome koliko priroda te godine apsorbira.

Taj je pritisak važan za klimatski cilj. Prema procjeni Projekta, za zadržavanje zatopljenja unutar 1,5 °C preostalo je oko 150 milijardi tona CO₂, manje od četiri godine emisija sadašnjim tempom (ICOS). Ovogodišnja projekcija pokazuje kako blagi pad emisija iz fosilnih goriva može pratiti rast ukupnih emisija. Nijedna od tih promjena zasad ne potvrđuje trajan trend, a tek će sljedeća godišnja bilanca pokazati nastavlja li se pad fosilnih emisija.