Pariz i Berlin gase FCAS

Slom programa FCAS/SCAF Europi ne ostavlja samo prazninu u planovima za novi borbeni zrakoplov. Projekt je trebao povezati borbeni zrakoplov nove generacije, besposadne letjelice i zajednički „borbeni oblak”, odnosno podatkovnu mrežu koja bi bila živčani sustav buduće zračne moći (The Guardian, The Straits Times). Projekt je propao jer Francuska i Njemačka nikada nisu dogovorile tko će nadzirati tehnologiju u njegovu središtu.

Spor se vodio oko kontrole

Pariz, Berlin i Madrid slagali su se oko glavne potrebe: Europi treba budući sustav zračnog ratovanja koji povezuje zrakoplove, senzore, besposadne letjelice i podatke. Sukob je počeo kad se ta ambicija morala pretočiti u inženjerske ovlasti, patentna prava, slobodu izvoza i vojnu doktrinu.

Program je posao podijelio između nacionalnih vlada i industrijskih „stupova”. Dassault je vodio razvoj zrakoplova, Airbus je imao važnu ulogu u udaljenim nosačima i borbenom oblaku, dok je Španjolska ušla preko Indre i drugih tvrtki (The Aviationist). Takva je podjela izgledala uravnoteženo dok sam zrakoplov nije postao točka o kojoj ovisi sve ostalo.

Dassault i Airbus zatim su se sukobili oko toga tko će oblikovati konstrukciju borbenog zrakoplova nove generacije, ključne projektne odluke, raspodjelu posla i intelektualno vlasništvo (Le Figaro, Avio Space). Kad se taj spor ukrutio, politička arhitektura programa nije imala dovoljno snažnog arbitra koji bi nametnuo dogovor.

Francuska pozicija ima jasnu stratešku logiku. Borbeno zrakoplovstvo povezano je s nuklearnim odvraćanjem, operacijama s nosača zrakoplova, izvozom naoružanja i opstankom Dassaulta kao tvrtke koja samostalno projektira cijeli zrakoplov. Njemački argument također nije slab. Ako Berlin financira velik dio europskog ponovnog naoružavanja, njemačka industrija teško će prihvatiti sporednu ulogu u zrakoplovu koji vodi Francuska.

Bruxelles može financirati suradnju, ali ne i zapovijedati njome

Europski obrambeni fond može poduprijeti istraživanje i razvoj, ali ne može odlučiti tko posjeduje arhitekturu borbenog zrakoplova ni tko nadzire njegov izvoz (uredba EU-a). Europska komisija može poticati zajedničku nabavu i industrijsku spremnost kroz svoju obrambenu agendu, ali ne može pretvoriti Dassault i Airbus u jedinstveni zapovjedni lanac (obrambena agenda Komisije).

Isto ograničenje vrijedi za EDIP, predloženi Europski program obrambene industrije. Njegov je cilj ojačati europsku obrambenu proizvodnu bazu i potaknuti zajedničku kupnju, ali on ne raspodjeljuje patente FCAS-a niti imenuje nadnacionalnog glavnog izvođača (prijedlog EDIP-a). Dogovor Europskog parlamenta o obrambenoj spremnosti može ubrzati dozvole i postupke nabave, no ključne projektne ovlasti i dalje ostaju kod država i tvrtki (Europski parlament).

To je pouka za europsku obrambenu integraciju. Novac EU-a može nagraditi suradnju i smanjiti trenja. Ne može ukloniti pitanja suvereniteta ugrađena u strateški zrakoplov: tko ga projektira, tko ga prodaje, tko prihvaća kašnjenja i čije zračne snage imaju prednost.

Poluga utjecaja seli se drugamo

Francuska sada može zaštititi Dassaultove projektne ovlasti i slobodu izvoza, ali nacionalniji put povećava pritisak na francuski proračun. Pariz istodobno ostaje suočen s operativnim problemima koji su već otvoreni u francuskim raspravama o zračnoj moći: smanjena uočljivost, suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane i dovoljan broj zrakoplova za rat visokog intenziteta (Ifri).

Njemačka dobiva mogućnosti, ali ne i zrakoplov. Airbus i njemački partneri predstavili su Team Gen 6, njemački usmjeren alternativni projekt okupljen oko zrakoplovnih, motornih, senzorskih i raketnih tvrtki (Deutschlandfunk). Berlin može kupiti još F-35-ica, istražiti veze s GCAP-om, britansko-talijansko-japanskim Global Combat Air Programmeom, ili poduprijeti europski smjer koji bi vodio Airbus (ZEIT).

Italija i Leonardo sada imaju jači argument za GCAP jer taj program djeluje ustrojenije, dok FCAS izgleda neriješeno. Edgewing, zajedničko industrijsko društvo GCAP-a, postojećim partnerima već daje zajednički put za projektiranje i razvoj (Leonardo, BAE Systems). Ulazak Njemačke povećao bi težinu programa, ali bi ponovno otvorio pitanja raspodjele posla i kontrole.

Istočno krilo NATO-a spor čita drukčije. Poljska je službeno prihvatila svoje prve F-35-ice i velik dio nabave usmjerila prema sustavima koji se brzo uklapaju u NATO-ove operacije (Euronews Poland). Za Varšavu i nekoliko susjednih država važnija je sposobnost koja stiže na vrijeme od autonomije koja zapne u pregovorima.

Otvoreno je pitanje može li Europa spasiti slojeve sustava oko propalog zrakoplova. Novi francusko-njemački projekt za podatke u zračnoj obrani pokazuje da bi Pariz i Berlin mogli pokušati očuvati dio zajedničke digitalne arhitekture (Global Banking & Finance). I borbeni oblak mogao bi preživjeti u nekom obliku nakon što je zrakoplovni dio programa propao (Onet).

FCAS se raspao jer je Europa na projekt natovarila politički simbolizam prije nego što su Francuska i Njemačka dogovorile pravila vlasništva. Sljedeći veliki obrambeni program proći će isti test. Od francusko-njemačkog odgovora ovisit će hoće li europska obrambena integracija graditi oružje ili uglavnom financirati rasprave o tome tko ima pravo voditi.