Francuska zadržala ruski tanker

Francuski ratni brod zaustavio je 23. lipnja tanker Deliver dok je prolazio pokraj Sicilije, ukrcao se na njega i otpratio ga do sidrišta kod Marseillea. Tjedan dana poslije brod je i dalje blokiran u zaljevu Fos-sur-Mer, dok tužitelji provjeravaju je li njegova kamerunska zastava bila valjana. Kapetan je pušten. Tanker nije (Reuters via Internazionale, Straits Times).

Emmanuel Macron opisao je akciju kao udarac ruskoj „floti u sjeni”, mreži starijih i vlasnički neprozirnih tankera kojima se ruska nafta prevozi mimo zapadnih sankcija (Euronews). Politički, Macron to može predstaviti kao provedbu sankcija. Pravno, njegovi tužitelji moraju dokazati nešto uže: prijevaru sa zastavom.

Ključ je zastava, a ne nafta

Ratni brod ne smije se ukrcati na strani brod na otvorenom moru samo zato što sumnja na zaobilaženje sankcija. Prema članku 110. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), zaustavljanje i pregled broda dopušteni su samo u određenim slučajevima, među ostalim kada postoji sumnja da brod plovi bez valjane državne pripadnosti (UNCLOS). Lažna ili opozvana registracija pod zastavom neke države otvara taj pravni prolaz. Samo uvrštenje na popis sankcioniranih brodova ne otvara ga (Order Paper).

Deliver je, prema dostupnim informacijama, isplovio iz ruskoga baltičkog pristaništa Primorsk pod kamerunskom zastavom i plovio prema Singapuru (Corriere della Sera). Talijanski provjeravatelji činjenica objavili su da je kamerunska registracija navodno bila nevaljana ili opozvana, što bi brod zapravo učinilo brodom bez državne pripadnosti (Open). Ako francuski tužitelji to dokažu, ukrcavanje ima čvrst pravni temelj. Ako ne dokažu, zapljena se svodi na političku gestu.

Takav obrazac već se ponavlja. Dva tjedna ranije Ujedinjeno Kraljevstvo presrelo je Smyrtos u La Mancheu na sličnoj pravnoj logici. I raniji francuski slučaj Tagor vrtio se oko sumnje u lažnu kamerunsku zastavu (Windward, Stern). Europske mornarice svaki put prolaze kroz isti uski otvor u međunarodnom pravu.

Lanac podijeljen između mornarica, luka i sudova

Na papiru, Europska unija već zna o kojim je brodovima riječ. Vijeće EU-a, u kojem pregovaraju vlade država članica, uvrstilo je više od 600 brodova flote u sjeni u uzastopne pakete sankcija, zabranjujući im ulazak u luke Unije i pristup uslugama povezanima s EU-om, poput osiguranja i posredovanja (Maritime Executive, Council). No upis broda na popis ne zaustavlja brod. Provedba je raspodijeljena između nacionalnih mornarica, lučkih vlasti, tužitelja, osiguravatelja i sudova, a svaka država taj dio posla vodi drukčije.

Francuska šalje ratne brodove i otvara kaznene predmete. Velike lučke države pritišću kroz dokumentaciju i usklađenost s propisima: osiguravatelji odbijaju pokriće, banke provjeravaju poslovne partnere, luke uskraćuju usluge. Ta flota pritom ne stvara samo problem zaobilaženja sankcija. Švedski mediji zabilježili su stotine sankcioniranih tankera flote u sjeni u blizini švedskih voda početkom 2026., dok su modeli mogućeg onečišćenja pokazali da bi veće izlijevanje nafte moglo dosegnuti švedsku obalu u roku od nekoliko dana (SVT).

Postoji i širi instrument koji bi pogodio dublje: zabrana svih pomorskih usluga EU-a za ruske tankere, čime bi im se uskratili osiguranje, posredovanje i pristup lukama koji im omogućuju plovidbu. Taj je alat zapeo. Grčka, Cipar i Malta, čije su brodarske industrije najizloženije komercijalnim posljedicama, protive se takvom potezu (Euronews). Budući da nove sankcije EU-a traže jednoglasnost u Vijeću, što znači da ih može blokirati i samo jedna država, gospodarski strah u nekoliko prijestolnica može razvodniti cijeli paket.

Presedan koji to još nije

Rusija tvrdi da su takva ukrcavanja nezakonita jer jednostrane sankcije EU-a nemaju snagu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a (TASS). To je argument iz vlastitog interesa, ali pogađa stvarnu slabost europskog pristupa: ako slučaj sa zastavom ne izdrži, pravna osnova za djelovanje na otvorenom moru bitno se sužava.

Raniji slučajevi upućuju na oprez. Analiza CEPA-e, washingtonskog instituta za javne politike, pokazala je da su tankeri flote u sjeni zaplijenjeni posljednjih godina uglavnom puštani s netaknutim teretom, katkad nakon upravnih novčanih kazni (CEPA). Europa dosad nije sudskom odlukom zaplijenila teret nekog broda iz flote u sjeni niti trajno uklonila takav brod iz prometa.

Da bi Deliver postao više od još jednog slučaja sporne zastave, tužitelji u Marseilleu moraju održati blokadu, dokazati prijevaru u registraciji i povezati je sa stvarnom kaznom. Presudan dokaz, potvrda kamerunskog registra zastava o statusu Delivera na dan ukrcavanja, nije javno objavljen (Reuters via Internazionale).

Slučaj već sada pokazuje oblik europskog problema provedbe. Ambicija je kontinentalna: smanjiti ruske prihode od nafte, kazniti zaobilaženje sankcija i zaštititi europske vode. Stvarnost je tužitelj u Marseilleu koji provjerava brodsku dokumentaciju, jedan po jedan tanker.