Francuska uvodi zabranu mreža za mlađe od 15

Svaka se generacija spori oko toga što djeca smiju raditi bez nadzora. Današnja se rasprava vodi na zaslonu mobitela. Francuski je parlament 21. srpnja izglasao zabranu pristupa društvenim mrežama za mlađe od 15 godina, čime je Francuska postala prva europska država koja je takvu dobnu granicu unijela u zakon. Emmanuel Macron ocijenio je da time otvara europski put. Kritičari u Nacionalnoj skupštini nazvali su zakon „velikom nejasnoćom” (France 24 / AFP). Oboje je točno: zakon jasno kaže što je zabranjeno, ali ne objašnjava kako će se zabrana provoditi.

Pravilo bez čuvara na ulazu

Tekst zakona uvodi dobnu granicu, izuzima obrazovne platforme i alate otvorenog koda te određuje rokove: nova pravila za nove korisničke račune vrijedit će od 1. rujna 2026., a postojeći računi imat će prijelazno razdoblje do siječnja 2027. (Libération). Ono što u zakonu nedostaje jest konkretan način provjere dobi korisnika, sankcije za roditelje ili maloljetnike te nacionalni postupak nadzora provedbe (tekst Senata). Platformama je, u praksi, prepušteno da same pronađu rješenje.

Jedan prijedlog zastupnice Macronove stranke Renaissance Laure Miller predviđa posredničku uslugu koja bi platformi priopćila samo je li korisnik „stariji ili mlađi od 15 godina”, bez slanja potpunih osobnih podataka (RTL). Na papiru to zvuči uredno. U praksi je provjera dobi zapela između triju zahtjeva: pouzdanosti, odnosno koliko sustav doista zna koliko imate godina; privatnosti, odnosno koliko podataka morate predati; i jednostavnosti, odnosno koliko je postupak naporan za korisnika.

Ako se od korisnika traži da upiše datum rođenja, svatko može lagati. Ako se traži učitavanje putovnice, otvaranje računa na TikToku pretvara se u provjeru identiteta. Ako se koristi procjena dobi pomoću umjetne inteligencije, pri čemu softver iz fotografije lica procjenjuje koliko osoba ima godina, točnost slabi upravo na granici adolescencije, gdje je najpotrebnija (UK Parliament POST). Nijedna metoda sama po sebi nije dovoljno pouzdana, zaključio je ove godine i britanski regulator Ofcom nakon pregleda dostupnih rješenja (Ofcom).

Ranije verzije francuskog zakona davale su francuskom regulatoru za medije, Arcomu, široke ovlasti nad nadzorom platformi. Europska komisija tome se usprotivila jer su se te ovlasti preklapale s Aktom o digitalnim uslugama, europskim pravilnikom za rad velikih internetskih platformi. Završna verzija zato je namjerno svedena na uži tekst. Pravnici okupljeni oko Le Club des juristes ocijenili su da je zakon time „uvelike ispražnjen od sadržaja” (Le Club des juristes).

Vlade se slažu oko dobi, ali ne i oko provedbe

Francuska je krenula prva, ali nije sama. Istoga dana, 21. srpnja, stručna skupina Europske komisije za sigurnost djece na internetu preporučila je usklađeno europsko ograničenje pristupa za djecu mlađu od 13 godina, uz mogućnost da države članice postave stroža pravila za starije tinejdžere. Skupina predlaže i promjenu logike: umjesto da regulatori dokazuju kako platforma šteti djeci, platforme bi morale pokazati da je prostor siguran prije nego što djeci dopuste ulazak.

Kako se takav sustav ne bi pretvorio u provjeru identiteta pri svakoj prijavi, Komisija je razvila takozvani „mini novčanik” koji čuva privatnost. Riječ je o digitalnom mehanizmu koji na pitanje o dobi odgovara potvrdno ili niječno, a da pritom ne otkriva puni identitet korisnika. Zamišljen je kao dio europskih digitalnih identitetskih novčanika koje države članice trebaju uvesti do kraja 2026.. Ursula von der Leyen problem je sažela izravno: nije pitanje mogu li djeca pristupati društvenim mrežama, nego „mogu li društvene mreže pristupati našoj djeci” (Euronews).

Europske se vlade sve brže približavaju dobnoj granici, ali ne i zajedničkom načinu provedbe. Njemačka ministrica obitelji Karin Prien smatra da je 13 godina moguća zajednička granica (Tagesschau). Italija ima više zakonskih prijedloga, ali još nijedan usvojen (Fanpage). Irska, u kojoj većina velikih platformi ima europska sjedišta, razmatra još strožu granicu od 16 godina (Irish Times). Politička volja postoji. Tehničko rješenje još ne.

Od ulaza do same sobe

Australija pokazuje što slijedi nakon zabrane. Tri mjeseca nakon što je ondje na snagu stupila zabrana za mlađe od 16 godina, istraživanje je pokazalo da 85 posto ispitanih maloljetnika i dalje koristi obuhvaćene platforme, uglavnom preko lažnih računa i privatnog pregledavanja (Chronicle). To ne znači da su zabrane besmislene. One mogu smanjiti ukupno vrijeme provedeno pred zaslonom, dati roditeljima jasnu zakonsku normu na koju se mogu pozvati i natjerati platforme da promijene način registracije korisnika. Ali uklanjaju iluziju da se djetinjstvo može zaštititi čistom digitalnom ogradom.

Stvarna se borba zato premješta s dobnih vrata na dizajn proizvoda. Akt o digitalnim uslugama već omogućuje Bruxellesu da istražuje štite li velike platforme maloljetnike dovoljno dobro, a preliminarni nalazi upućuju na to da Metini Facebook i Instagram nisu spriječili mlađe od 13 godina da otvaraju račune. Talijanska potrošačka udruga Moige tuži Metu i TikTok ne samo zbog provjere dobi, nego i zbog značajki koje potiču ovisničko korištenje, poput beskonačnog pomicanja sadržaja (Orizzonte Insegnanti). Provjera dobi odlučuje tko ulazi. Dizajn proizvoda odlučuje što se događa nakon ulaska.

Rujan će pokazati hoće li platforme francuski zakon tretirati kao još jednu obvezu usklađivanja ili kao ograničenje koje ih prisiljava na drukčiji dizajn. Generacija koja je odrasla objavljujući selfije sada odgaja generaciju odraslu na algoritamskim tokovima sadržaja. Pisanje zakona pokazalo se lakšim dijelom. Kako zaključavanje učiniti djelotvornim, a da se svaki dječji mobitel ne pretvori u kontrolnu točku za identitet, pitanje je na koje još nijedna država nema uvjerljiv odgovor.