Francuska se zadužuje skuplje od Italije

Francuska je nakratko plaćala više za desetogodišnje zaduživanje nego Italija, Grčka ili Španjolska. Dana 17. kolovoza prinos na francuske desetogodišnje državne obveznice, odnosno godišnji povrat koji ulagači traže kako bi Parizu posudili novac na deset godina, dosegnuo je oko 4,05 posto, najviše od 2009. (Boursorama/Reuters, LSE). U isto vrijeme talijanski je desetogodišnji prinos bio oko 4,0 posto, a grčki 3,88 posto (Minkabu FX). Tijekom krize eura poredak je bio obrnut. Jedan dan tržišnog određivanja cijena nije trajna promjena, ali jest jasan signal: ulagači Francuskoj sada zaračunavaju veću premiju rizika nego državama koje su donedavno smatrali mnogo rizičnijima.

Globalni val, francuski problem

Dugoročni troškovi zaduživanja rastu gotovo posvuda. Njemački desetogodišnji prinos dosegnuo je najvišu razinu u 15 godina, a rasle su i kamatne stope u SAD-u, Japanu i Ujedinjenoj Kraljevini (Guardian). Taj globalni pomak objašnjava dio francuskog prinosa od oko 4 posto.

Precizniji pokazatelj specifično francuskog rizika jest razlika između francuskih i njemačkih troškova zaduživanja, jer uspoređuje dvije države na istoj ročnosti. Taj se raspon krajem srpnja kretao oko 74 do 79 baznih bodova, odnosno stotinki postotnog boda, da bi 17. kolovoza porastao na 84 bazna boda, iznad talijanskih 77 baznih bodova (Boursorama/Reuters, France Epargne). Drugim riječima, ulagači ne reagiraju samo na svjetski rast kamata. Francuskoj posebno naplaćuju dodatni rizik.

Kako više kamate ulaze u proračun

Prinos od 4 posto ne znači da će cijeli francuski javni dug od 3.536 mlrd. eura (INSEE, Eurostat) preko noći postati skuplji. Većina postojećih obveznica izdana je uz niže kamatne stope, pa se trošak mijenja tek kada te obveznice dospiju i država ih mora zamijeniti novim dugom. Prosječno dospijeće francuskog duga iznosi oko osam godina (AFT), što usporava prijenos viših tržišnih kamata u proračun.

Pritisak se ipak već vidi. Francuska riznica za 2026. predviđa 59,3 mlrd. eura izdataka za kamate (AFT). U prvom tromjesečju troškovi kamata porasli su 37 posto u odnosu na godinu ranije (Le Monde). BNP Paribas procjenjuje da bi, ostanu li prinosi povišeni, dodatni kamatni trošak mogao pojesti oko 60 posto planiranog povećanja državne potrošnje u 2027. (BNP Paribas). To znači manje novca za zdravstvo, obrazovanje, obranu ili porezna rasterećenja.

Europska komisija predviđa da će francuski manjak u 2026. iznositi 5,1 posto BDP-a, dok bi javni dug porastao na 120,2 posto BDP-a (European Commission). Međunarodni monetarni fond zatražio je rezove vrijedne 0,8 posto BDP-a godišnje do 2029. (IMF). Premijer Sébastien Lecornu cilja manjak od oko 4,9 posto u 2027. (Le Monde), što je i dalje daleko od obećanih 3 posto.

Tko u Francuskoj gubi proračunski prostor

Jedan put prema povratku ispod 3 posto jest ono što je Le Figaro opisao kao niz années blanches: godine u kojima se državna potrošnja zamrzava u nominalnom iznosu, pa zbog inflacije realno gubi vrijednost (Le Figaro). Prvi to osjećaju javni zaposlenici čije plaće ne prate rast cijena. Osjećaju to i bolnice, jer za isti proračunski iznos mogu kupiti manje opreme, lijekova i rada, kao i korisnici socijalnih naknada čija se primanja realno smanjuju.

Pritisak prelazi i u privatne džepove. Dopunski zdravstveni osiguravatelji upozorili su da bi im država mogla prebaciti oko 1,5 mlrd. eura troškova, što bi se zatim kroz više premije prenijelo na članove (Le Memento). Na drugoj su strani ulagači u obveznice: francuska državna obveznica s prinosom od 4 posto problem je za izdavatelja, ali prihod za kupca koji želi zaključati takav povrat (Milano Finanza).

Francuska nije sama. Belgija se ove godine suočava s oko 1,5 mlrd. eura dodatnih troškova refinanciranja (BRF), a Italija se i dalje zadužuje blizu 4 posto (Il Sole 24 Ore). Francuski je položaj nov jer je tržišta više ne tretiraju kao sigurnu sredinu između Njemačke i južne Europe.

Europska središnja banka ima alat za neuredna tržišta obveznica: Instrument zaštite transmisije, koji joj omogućuje ciljanu kupnju državnih obveznica pojedinih članica eurozone (ECB). Taj alat najbolje funkcionira kada je problem tržišna panika, a ne kada ulagači reagiraju na proračunske odluke same države. Francuska je već u postupku prekomjernog manjka, proceduri koju Bruxelles pokreće kada manjak neke članice prijeđe 3 posto BDP-a (Council of the EU). Zbog toga je politički teže tvrditi da je riječ samo o tržišnom poremećaju.

Fitch će 28. kolovoza preispitati francuski kreditni rejting (France Epargne). Pariz i dalje može prodavati svoje obveznice. Pravo je pitanje koliki će dio sljedećeg proračuna otići na plaćanje jučerašnjeg duga.