Francusko zamrzavanje potrošnje bez računice

Premijer Sébastien Lecornu zatražio je 14. rujna od ministara da državnu potrošnju u 2027. zadrže na nominalnoj razini, uz izuzeće obrane. Time se ponovno otvaraju lettres-plafonds, privremeni gornji limiti prema kojima ministarstva sastavljaju proračunske zahtjeve, te potvrđuje da je stezanje javnih financija postalo temelj vladina planiranja (Le Monde). Politička je poruka jasna, ali nedostaje fiskalni sadržaj. Na temelju tog pisma još nije moguće izračunati smanjenje manjka jer vlada nije objavila ukupan obuhvaćeni iznos, polazišnu razinu potrošnje ni mjere koje bi parlament morao prihvatiti.

Uputa za izradu proračuna, a ne sam proračun

Lettre-plafond instrument je izvršne vlasti, a ne zakon. Francuska Uprava za proračun opisuje ga kao jednu od etapa u pripremi zakona o financijama, prije nego što parlament odobri potrošnju (Budget Directorate). Parlament tek treba izglasati stvarni proračun u skladu s francuskim organskim zakonom, koji uređuje pripremu i donošenje zakona o financijama (LOLF). Vlada nije objavila izmijenjenu tablicu iznosa po ministarstvima, ukupnu svotu ni potpisani prilog. Uputa propisuje nepromijenjenu nominalnu potrošnju, ali ne određuje njezin iznos ni osnovicu za usporedbu.

To je važno jer je francuski pojam „državne potrošnje” uži nego što bi većina čitatelja mogla pretpostaviti. Proračun središnje države obuhvaća plaće u ministarstvima, nabavu, ulaganja i potpore, dok se većina mirovina, zdravstvenih izdataka i obiteljskih naknada uređuje zasebnim zakonom o financiranju socijalne sigurnosti, koji podliježe vlastitom organskom zakonu (LOFSS). Općine i regije donose vlastite proračune. Zamrzavanje izdataka ministarstava u nominalnom iznosu ne ograničava izravno te druge izvore potrošnje, ali pritisak može prenijeti na njih: ako državne dotacije lokalnim vlastima ili transferi socijalnom osiguranju rastu sporije od cijena, teret se spušta na niže razine sustava.

Trošak kamata na dug ne može se smanjiti nalogom ministarstvima da manje troše. Agence France Trésor procijenila je državne kamatne izdatke za 2026. na 59,3 mlrd. eura (AFT). Taj trošak određuju financijska tržišta, a ne ministri.

Tko plaća kada ograničenje počne djelovati

Ako inflacija ostane blizu sadašnje razine, nominalno zamrzavanje značit će stvarno smanjenje količine roba i usluga koje ministarstva mogu kupiti. Zajednički gornji limit ipak ne znači da će svako ministarstvo i svaki program biti jednako pogođeni. Neki bi mogli pretrpjeti dublje rezove, dok bi drugima sredstva mogla biti diskretno povećana. Dok vlada ne objavi raspodjelu po ministarstvima, uštede nije moguće izračunati u eurima.

Jedina velika javno iskazana ušteda zasad je predloženi doprinos umirovljenika od 6 mlrd. eura, koji bi se ostvario usklađivanjem mirovina ispod stope inflacije ili izmjenom njihove olakšice pri oporezivanju dohotka (LCP). Ta mjera pripada zakonu o financiranju socijalne sigurnosti, a ne zamrzavanju izdataka ministarstava. Razliku između 6 mlrd. eura i približno 30 mlrd. eura ukupnih proračunskih mjera koje vlada priprema zasad čine mogućnosti, a ne donesene odluke (To Brief).

Kada sredstva za nabavu i transfere zaostaju za rastom cijena, prvi gube državni dobavljači, udruge ovisne o potporama i lokalne službe. Za približno 2,5 milijuna francuskih državnih službenika posljedice bi, ovisno o raspodjeli sredstava unutar pojedinog ministarstva, mogle biti manje zapošljavanja, sporiji rast plaća ili slabija razina usluga (DGAFP). Obrana je izuzeta iz zamrzavanja, no time je njezin proračun samo zaštićen od tog ograničenja; dodatna sredstva nisu zajamčena.

Računica koja još nije zatvorena

Financijska tržišta ne čekaju da Lecornu objavi pojedinosti. Razlika između francuskih i njemačkih troškova zaduživanja, odnosno razmak između prinosa koje dvije države moraju ponuditi ulagačima, do 10. rujna dosegnula je oko 94 bazna boda ili 0,94 postotna boda, najviše od 2012. (Banque de France market data, Le Monde). Taj je rast prethodio premijerovu pismu i odražava širi problem vjerodostojnosti francuske fiskalne politike, a ne tržišnu ocjenu ove konkretne upute.

Prema najnovijoj prognozi Europske komisije, koja pretpostavlja da neće biti novih mjera, francuski će proračunski manjak 2027. iznositi 5,7 posto BDP-a, a javni dug 120,2 posto BDP-a (European Commission). Ni poboljšanje od punih 30 mlrd. eura ne bi spustilo manjak na putanju koju zahtijevaju fiskalna pravila Europske unije. Cour des comptes, francusko državno revizorsko tijelo, procjenjuje da bi za stabilizaciju duga manjak trebalo smanjiti na približno 2,8 posto BDP-a (Cour des comptes). Razlika između 5,7 i 2,8 posto vrlo je velika, ali i prebrzo rezanje nosi rizik: uz INSEE-ovu prognozu gospodarskog rasta od samo 0,4 posto u 2026. (INSEE), neselektivni rezovi smanjili bi oporezive dohotke, dobit i potrošnju, a time i prihode kojima bi trebalo zatvoriti proračunsku razliku.

Lecornuova uputa pokušava odgovoriti na stvaran problem povjerenja u francuske javne financije. Za obnovu tog povjerenja ipak je potreban usvojen višegodišnji plan, s neovisno provjerenim troškovima i parlamentarnom većinom. Rascjepkana Assemblée nationale može blokirati ili ublažiti svaku pojedinu mjeru. Dok vlada ne objavi polazišnu osnovicu i konkretne poteze, Francuska ima najavljeni smjer, ali još nema ni kartu ni jasno određeno odredište.