Francuski manjak od 5.2% alarmira MMF

Manjak od 5,2 posto BDP-a (MMF). Dug od 3,54 bilijuna eura (Eurostat, INSEE). Kamatna stopa na desetogodišnje zaduživanje blizu 4 posto (IG). MMF je 22. srpnja objavio redovitu godišnju procjenu francuskoga gospodarstva i poruka je bila izravna: razlika između državne potrošnje i prihoda ne smanjuje se (Bloomberg). Fond za 2026. predviđa francuski manjak od 5,2 posto BDP-a, više od vladina cilja od 5 posto i gotovo jednako kao 5,1 posto iz 2025. Javni dug samo je u prvom tromjesečju porastao za 75,6 milijardi eura, na 117,6 posto BDP-a. Prije dvije godine bio je na 112,6 posto.

Taj bi problem bio podnošljiviji da se Francuska i dalje može zaduživati jeftino. No cijena njezina duga snažno je porasla.

Kako viši prinosi jedu proračun

Prinos na francuske desetogodišnje državne obveznice, odnosno kamatna stopa koju ulagači traže da bi Parizu posudili novac na deset godina, kreće se oko 3,93 posto. Razlika prema njemačkim troškovima zaduživanja proširila se na približno 80 baznih bodova, odnosno stotinki postotnog boda, s oko 60 (FAZ). Ulagači danas Francuskoj vidljivo naplaćuju veći rizik.

Ta se promjena odmah vraća u proračun. BNP Paribas procjenjuje da bi, ostanu li troškovi zaduživanja na sadašnjim razinama, dodatni izdatak za kamate pojeo oko 60 posto povećanja potrošnje planiranog u proračunu za 2027. (BNP Paribas). Od svakih deset novih eura koje bi država namijenila bolnicama, školama ili obrani, šest bi završilo kod vlasnika obveznica.

Vlada priznaje da se prostor sužava. Ministar gospodarstva Roland Lescure rekao je da će cilj manjka od 5 posto biti teško ostvariti, a ministar proračuna David Amiel najavio je da su potrebne još 3 milijarde eura rezova, uz već provedene hitne uštede od 6 milijardi eura (Euronext/Reuters). MMF traži više: smanjenje rashoda ili povećanje poreza u vrijednosti oko 0,8 posto BDP-a svake godine do 2029., kada se iz računa isključi utjecaj gospodarskog ciklusa, što ekonomisti nazivaju strukturnom prilagodbom (MMF). Uz očekivani rast gospodarstva od samo 0,6 posto ove godine (Boursorama), takva prilagodba znači zahvate u usluge na koje se građani svakodnevno oslanjaju.

Zašto eurozona prati Francusku

Francuska je drugo najveće gospodarstvo eurozone. Viši francuski troškovi zaduživanja ne podižu automatski kamatne stope u Madridu ili Rimu. Ali mijenjaju način na koji ulagači vrednuju rizik u cijelom bloku i sužavaju manevarski prostor Europske središnje banke, koja određuje kamatne stope za 20 država eurozone.

Europska središnja banka 2022. je uspostavila zaštitni instrument za slučajeve kada stres na tržištu obveznica počne ometati monetarnu politiku (ESB). Francuski rasponi prinosa zasad nisu aktivirali taj mehanizam, ali mogućnost daljnjeg snižavanja kamatnih stopa slabija je kada fiskalna vjerodostojnost velike članice postaje upitna.

Francuska je od srpnja 2024. u postupku prekomjernog manjka, formalnom postupku Europske unije koji se pokreće kada proračunski manjak prijeđe 3 posto BDP-a, zajedno s još šest država članica (Vijeće EU-a). Najneugodnija je usporedba s Italijom. Francuski i talijanski troškovi zaduživanja približavaju se, a talijanski ministar gospodarstva Giancarlo Giorgetti očekuje da će Italija iz vlastitog postupka zbog prekomjernog manjka izaći prije Francuske (Il Messaggero). Za zemlju koja se dugo zaduživala bliže njemačkim nego talijanskim uvjetima, to pokazuje kako tržišta danas rangiraju francuski fiskalni rizik.

Rasprava o tome gdje će rezovi pasti već je konkretna: veće participacije u zdravstvu, niže naknade za lijekove i mjere koje bi veći dio troška prebacile na kućanstva s najvećim zdravstvenim potrebama (Le Figaro). Ekonomist Olivier Blanchard procjenjuje da bi Francuska, želi li stabilizirati dug, morala zatvoriti razliku između prihoda i rashoda prije plaćanja kamata za oko 120 milijardi eura, te upozorava da sam francuski proračunski postupak povećava rizik dužničke krize (Le Monde).

Francuska pregovara unutar redovnih fiskalnih pravila Europske unije, ne traži paket pomoći. No problem vjerodostojnosti već joj poskupljuje čekanje. Svako tromjesečje bez korekcije širi manjak, povećava račun za kamate i sužava izbor oko toga tko će platiti: pacijenti kroz veće zdravstvene troškove, javne službe kroz stisnute proračune ili budući porezni obveznici kroz veći naslijeđeni dug.