Francuska plaća skuplji dug

Razlika između prinosa na francuske i njemačke desetogodišnje obveznice završila je 10. rujna na gotovo 94 bazna boda, odnosno 0,94 postotna boda. Ulagači tako za desetogodišnju pozajmicu Francuskoj traže gotovo puni postotni bod veći godišnji prinos nego za pozajmicu Njemačkoj. To je najveća razlika od dužničke krize u europodručju 2012. godine (Le Monde, DHnet).

Prinosi na državne obveznice toga su dana porasli diljem europodručja, nakon što je Europska središnja banka povisila kamatne stope, dok se cijena nafte Brent približila 100 dolara. Prinos na njemačku desetogodišnju obveznicu porastao je za približno 5,3 bazna boda, a na francusku za 9,8 baznih bodova, pokazuju Reutersovi podatci koje prenosi Boursorama. Francusko je zaduživanje, dakle, poskupjelo oko 4,5 baznih bodova više od njemačkoga, što se ne može objasniti samo zajedničkim šokom koji je pogodio cijelo europodručje.

Zašto baš Francuska

Upravno vijeće Europske središnje banke povećalo je kamatnu stopu na novčane depozite, odnosno naknadu koju banke dobivaju kada novac preko noći ostavljaju kod središnje banke, na 2,50 posto (Europska središnja banka). Budući da ne može povećati ponudu nafte ili plina, Banka višim kamatnim stopama pokušava spriječiti prelijevanje energetskog udara na ostatak gospodarstva, kroz zahtjeve radnika za nadoknadom izgubljene kupovne moći i daljnja poskupljenja poduzeća. U rujanskim je projekcijama procijenila da je inflacija cijena energije u europodručju u kolovozu dosegnula 14,3 posto, nakon 10,3 posto mjesec dana prije (projekcije Europske središnje banke).

Više kamatne stope poskupljuju zaduživanje svim državama, ali Francuska plaća i dodatnu premiju zbog stanja javnih financija. Europska komisija procijenila je da će bez novih mjera francuski proračunski manjak iznositi 5,1 posto BDP-a u 2026. i 5,7 posto u 2027., dok će javni dug premašiti 120 posto BDP-a (Europska komisija). Manjak se ne smanjuje dovoljno brzo, pa ulagači taj rizik ugrađuju u cijenu francuskog zaduživanja.

Usporedba s Italijom pokazuje da sama visina duga nije presudna. Talijanski javni dug doseže približno 138,6 posto BDP-a, ali se proračunski manjak smanjuje i bliži razini od 2,9 posto (UPB). Francuska sada za desetogodišnje zaduživanje plaća nešto više od Italije, a taj se obrat pojavio krajem kolovoza (Euronews Italia). Talijanska premija u odnosu na Njemačku toga se dana povećala za samo oko tri bazna boda, a francuska za približno 4,5 (QuiFinanza). Tržišni je pritisak stoga bio posebno usmjeren na Francusku.

Proračunski trošak raste postupno

Francuska je za 2026. planirala rekordnih 310 mlrd. eura izdanja srednjoročnih i dugoročnih obveznica (Agence France Trésor). Svaki dodatni bazni bod prinosa povećava trošak, ali samo za nove obveznice kojima država prikuplja novac ili zamjenjuje dospjele vrijednosne papire. Prosječno dospijeće postojećeg francuskog duga dulje je od osam godina, pa je većina sadašnjih kamata još vezana uz starije i niže stope (francuski Senat). Posljedice su stvarne, ali se gomilaju tijekom godina refinanciranja, a ne u nekoliko tjedana.

Potražnja za francuskim dugom nije nestala. Na dražbi 3. rujna obveznice su prodane uz prinos od 4,23 posto, u usporedbi s 3,90 posto mjesec dana prije, dok je vrijednost pristiglih ponuda bila 2,28 puta veća od prodanog iznosa (Agence France Trésor). Država se uspješno zadužila, ali po višoj cijeni: ulagači ne napuštaju francusko tržište, nego traže veću naknadu za rizik.

Nije kriza, ali više nije ni jeftino

Tijekom 2011. i 2012. premije na talijanske i španjolske obveznice dosezale su od 500 do 650 baznih bodova, ulagači su strahovali od raspada eura, a banke su teško dolazile do financiranja (Godišnje izvješće Europske središnje banke za 2012.). Francuska premija od 94 bazna boda neusporedivo je manja, a 10. rujna nije bilo naznaka da Francuska gubi sposobnost zaduživanja.

Francuska plaća jasno prepoznatljivu premiju zbog svojih javnih financija, ali tržište državnih obveznica i dalje uredno funkcionira. Neposredni je problem postupno refinanciranje duga po višim kamatnim stopama, a ne nemogućnost pribavljanja novca. Neizvjesno je može li rascjepkani parlament dogovoriti smanjenje rashoda ili povećanje poreza prije nego što rast troška kamata dodatno suzi prostor za djelovanje. Jedan dan trgovanja ne može dokazati zašto se premija povećala niti koliko će dugo ostati na toj razini, ali smjer je jasan: među vladama europodručja upravo Francuska mora uvjeriti ulagače da svoje javne financije može staviti pod nadzor.